Povijest art terapije
Art terapija se razvijala neovisno u Americi i Velikoj Britaniji. Prvi art terapeuti u Velikoj Britaniji bili su umjetnici bez formalne naobrazbe u području psihičkog zdravlja, koji su organizirali umjetničke radionice s pacijentima na psihijatriji. U Velikoj Britaniji je umjetnik Adrian Hill 1942. godine prvi koristio izraz „art terapija“ za likovno stvaralaštvo s terapijskim ciljem. Do spoznaje o terapijskim svojstvima umjetnosti došao je tijekom liječenja od tuberkuloze u jednom od sanatorija potičući ostale štićenike sanatorija na slikanje i crtanje. Za Hilla je vrijednost art terapije ležala u oslobađanju kreativne energije, što je omogućavalo pacijentu da izgradi obranu od negativnih emocija. Britanski umjetnik Edward Adamson se smatra ocem art terapije u Velikoj Britaniji. Proširio je Hillov rad na psihijatrijsku bolnicu Netherne kraj Londona u kojoj je osnovao otvoreni studio gdje su pacijenti mogli slobodno doći i slikati. Njegov pristup je bio „neintervencijski“ i uključivao je vrlo malo razgovora i interpretacije.
U isto vrijeme, dvije pionirkinje art terapije u Sjedinjenim Američkim Državama, Margaret Naumburg i Edith Kramer, počele su razvijati art terapiju neovisno od britanskog sustava. Kasnih 1940-ih, psihologinja Margaret Naumburg razvila je „psihodinamsku art terapiju“, pristup koji karakterizira ne samo pacijentova ekspresija kroz spontano stvaranje slika, već i značajna verbalna komunikacija s art terapeutom u čijem su središtu pacijentovi konflikti i problemi. Edith Kramer, rođena je u Beču gdje je studirala umjetnost, slikarstvo i kiparstvo. Nakon preseljenja u SAD 1944. godine, osnovala je diplomski studij art terapije na Sveučilištu u New Yorku, gdje je predavala do 2005. godine. Najveći dio svog rada posvetila je djeci i adolescentima koji nerijetko nisu mogli uspješno objasniti vlastite osjećaje riječima. Godine 1964. osnovano je Britansko udruženje art terapeuta, početkom 1970-ih počeo je razvoj poslijediplomskih studija u Velikoj Britaniji, a 1997. godine art terapija je registrirana kao profesija. Iako najveći broj art terapeuta u Velikoj Britaniji još uvijek radi na psihijatriji, sve više ih se zapošljava u školama i drugim ustanovama.
Definicija art terapije
Art terapija se razvila sredinom 20. stoljeća na tragu prepoznavanja pozitivnih učinaka likovnog izražavanja na zdravlje psihijatrijskih bolesnika, a u sebi integrira ekspresivne karakteristike umjetnosti i eksplorativne karakteristike psihoterapije. Art terapija je oblik psihoterapije koji primjenjuje stvaralački likovni proces kao sredstvo izražavanja i komunikacije. Pojmovi art terapija i art psihoterapija su jednoznačni. Teorijska baza psihoterapijskog pristupa u art terapiji je psihodinamska. Pod stvaralačkim likovnim procesom u art terapiji se podrazumijeva crtanje, slikanje i modeliranje u najširem značenju riječi, tako da prolijevanje boje po papiru ili kidanje papira može biti jednako terapijski vrijedan likovni proces i produkt kao i estetski najprivlačnija ili tehnički najvještije izvedena slika. Likovnim procesom se izražavaju
svjesne i nesvjesne misli i emocije, a one nesvjesne su od većeg značenja jer donose nove uvide. Komunikacija u art terapiji se, za razliku od verbalne psihoterapije, odvija između tri elementa klijent-slika-terapeut, u svim smjerovima. Art terapija (engl. Art Therapy), spada u skupinu terapija umjetnošću (engl. Arts Therapies), u koju još spadaju i glazbena terapija, dramaterapija, te terapija plesom i pokretom. Art terapiju smiju obavljati kvalificirani i registrirani art terapeuti koji rade s djecom, mladima, odraslima i starijom populacijom. Art terapeuti odlično poznaju stvaralački proces, stručni su u području neverbalne i simboličke komunikacije, te teže osigurati okruženje u kojem se pacijenti osjećaju sigurnima izraziti jake osjećaje.
SUVREMENI TRENDOVI U ART TERAPIJI
U posljednjih se desetak godina sa sve većim financijskim rezovima pred art terapiju stavljaju zahtjevi za kratkotrajnim intervencijama čiji su rezultati mjerljivi klasičnim istraživačkim instrumentima. Kako je art terapija po prirodi dubinski, te time i dugotrajniji oblik rada, kao da se počelo činiti nasilje nad strukom ignorirajući same temelje i bit struke. Iako su istraživanja bitna za razvoj svake profesije, pa tako i art terapije, čini se da art terapija još uvijek traga za pristupom koji bi učinkovitost sagledao na adekvatan način, ne gubeći samu bit u procesu. Na jednoj od dosad možda najznačajnijih međunarodnih konferencija art terapije održanoj u travnju 2013. u Londonu pod nazivom „Nalazeći glas, ostavljajući svoj trag: Definiranje art terapije za 21. stoljeće“ osnovna tema bila je kako preživjeti kao profesija u suvremenom svijetu financijskih kriza koje se lome na najslabijima, te potrebe za instant tretmanima i praksama temeljenim na tvrdim činjenicama. Jedno od relativno novih područja u art terapiji je art terapija kao socijalna akcija, temeljena na ideji da i umjetnost i psihoterapija streme promjenama, kako osobnim tako i društvenim. Nekoliko zanimljivih prezentacija s prije spomenute konferencije uključuju art terapiju s izbjeglicama u Španjolskoj gdje su sudionici kroz likovno izražavanje istraživali i kasnije javnosti prezentirali svoja iskustva dislokacije i pitanja identiteta, art terapiju s uličnom djecom i ženama žrtvama nasilja u Meksiku, te s djecom s margina društva na Tajvanu gdje je dekica na otvorenom korištena umjesto sobe art terapije. Sarah Deco je pokazala kako se pristup u art terapiji može koristiti za podizanje svijesti o očuvanju okoline. Vezano za sve veće zahtjeve za fokusiranosti i „ekonomičnosti“ pristupa te u skladu sa suvremenom tendencijom integriranog rada, art terapija se počinje kombinirati s nekim drugim psihoterapijskim pristupima, kao što je npr. mentalizacija, kognitivno-analitička terapija ili interpersonalna psihoterapija. Koristi se u vizualnim metodama istraživanja u antropologiji i sociologiji, što bi moglo povratno utjecati i na način na koji se provode istraživanja u art terapiji, a jedno od područja art terapije koje je tek u povojima je art terapija u razvoju organizacija.
Širina primjene art terapije i raznolikost pristupa, te recentna težnja da se razvije jedan pristup u obrazovanju art terapeuta na razini Europske Unije, podstiče na pitanje možemo li uopće govoriti o jednoj art terapiji, ili postoji više art terapija, isto tako kao što postoji više psihoterapijskih škola. Ovaj članak se svojim velikim dijelom
bavi trenutno najrazvijenijm i u Europi najrasprostranjenijim i najutjecajnijim britanskim modelom art terapije temeljenim na psihodinamskom pristupu, no u Europi i SAD-u postoje i bitno drugačiji pristupi, od kojih su neki usmjereniji na dijagnostiku, tematske načine rada (npr. „propisane“ primjene određene vrste materijala ili tema u radu s određenim populacijama) ili, pak, kombiniraju različite umjetničke modalitete (likovni, glazbu, ples, dramu).
ART TERAPIJA U HRVATSKOJ
Psihijatar Branko Pražić se 80-ih godina bavio analizom psihopatologije likovnog izraza i opisao je karakteristike likovnog izraza shizofrenih bolesnika te jasnu razliku likovnog izraza pacijenata prije i poslije psihotične faze. On je 1981. u Zagrebu osnovao Udruženje likovnih terapeuta za područje bivše države, a pristup se umnogome razlikovao od suvremene art terapije. Praksa art terapije, poput ostalih psihoterapija, zahtijeva visoku stručnost, zrelost i iskustvo terapeuta, te svijest o potrebi za kontinuiranim osobnim i stručnim usavršavanjem. Kao što smo naveli, u Velikoj Britaniji, zemlji gdje već niz godina postoji definirani model edukacije art terapeuta, nužno je završiti poslijediplomski studij art terapije. Često liječnici, medicinske sestre, radni terapeuti, studenti umjetničkih akademija ili volonteri vjeruju da se bave art terapijom kad ponude pribor za slikanje svojim pacijentima, te ih potaknu na stvaralaštvo ili interpretaciju vlastitih radova. S obzirom na to koliko slike mogu biti moćno sredstvo u doticanju nesvjesnog, to može biti i vrlo opasno. Za zemlje kao što je Hrvatska, u kojima je art terapija slabo razvijena, važno je naglasiti da art terapija nije metoda korištenja crteža unutar npr. psihološkog savjetovanja i dijagnostike, radne terapije, psihoterapije ili likovnih radionica, jer svaki od tih oblika ima različite ciljeve, pristup i načine rada, a zajedničko im je jedino to da, u većoj ili manjoj mjeri, koriste likovni ili grafički način izražavanja. Radna terapija, na primjer, primjenjuje likovni proces za razvoj vještina i radnih navika, te je bitna kvaliteta izrade i estetika konačnog produkta. Ne treba ni napominjati da se tu ne radi o psihoterapijskom procesu.
Izvor: IVANOVIĆ, N., BARUN, I., i JOVANOVIĆ, N. (2014). ‘ART TERAPIJA – TEORIJSKE POSTAVKE, RAZVOJ I KLINIČKA PRIMJENA’, Socijalna psihijatrija, 42(3), str. 190-198. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/134765
ŠTO JE ART TERAPIJA?
Art terapija je integrativna i humanistički orijentirana struka mentalnog zdravlja, koja koristi vizualnu umjetnost s elementima glazbe, plesa i drame kako bi olakšala izražavanje i komunikaciju klijenta. Art terapija podržava ljude svih dobnih skupina i mogućnosti, kako bi podigli razinu samosvijesti i osobnog rasta.
Europska federacija art terapeuta (EFAT) definira art terapiju kao “struku mentalnog zdravlja koja ima primjenu u socijalnim, obrazovnim i medicinskim područjima. Art
terapeuti koriste kreativni proces umjetničkog stvaranja kako bi poboljšali povezanost uma i tijela, poticali osobni razvoj te unaprijedili psihičko, afektivno, kognitivno i relacijsko blagostanje pojedinaca svih dobnih skupina i podrijetla, grupa i obitelji. O art terapiji možemo govoriti kada stručno obučen art terapeut provodi terapijski proces s klijentom te mu omogućava kreativno izražavanje s ciljem poticanja osobnog rasta i razvoja. Ovaj proces umjetničkog stvaranja uključuje osobni proces istraživanja pomoću vizualnih/taktilnih umjetničkih materijala te uz tehnike crtanja, slikanja, kiparstva i drugih izražajnih tehnika, tijekom kojeg može, ali i ne mora, gotov likovni rad.
Američko udruženje art terapeuta (AATA) definira Art terapiju kao: “struku mentalnog zdravlja koja obogaćuje živote pojedinaca, obitelji i zajednica kroz aktivno stvaranje umjetnosti, kreativni proces, primijenjenu psihološku teoriju i ljudsko iskustvo unutar psihoterapeutske veze.
ŠTO NIJE ART TERAPIJA?
Art terapija nije slikanje “savršene slike“ već je fokus art terapije na kreativnom procesu, a estetska komponenta konačnog rada nije važna. U skladu s tim se od klijenta ne očekuje nikakvo znanje, vještina ili talent za likovno izražavanje.
Art terapija nije umjetnički tečaj ili umjetnička radionica. Psiholog, kustos umjetnosti ili slikar ne mogu biti art terapeuti ukoliko nisu obrazovani i certificirani kao art terapeuti.
Art terapija je struka vezana za mentalno zdravlje, a ne samo likovna tehnika (slikanje, izrada skulptura, kolaž) ili metoda (crtanje fraktala). Struka je širi pojam koji obuhvaća prepoznato i regulirano zanimanje koje uključuje različite tehnike, metode i vještine unutar svog područja prakse.
Art terapija nije seminar ili tečaj već visokoškolsko obrazovanje koje uključuje predavanja s iskustvenim radom, kliničkom praksom, supervizijom, ispitima s teorijskim i praktičnim dijelom, završnim znanstvenim radom i kvalifikacijom izraženom. Poslijediplomska edukacija za art terapeuta pri Sveučilištu u Hrvatskoj je iskazana u vrijednosti od 120 ECTSa što odgovara razini 7.2 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira.
“UMJETNOST KAO TERAPIJA” NIJE ART TERAPIJA
Možete doživjeti “umjetnost kao terapiju” ako na primjer posjetite muzej i promatrate izloške – to može na vas djelovati terapeutski. Možete uzeti bojice i nacrtati kako se osjećate, na primjer, koliko ste ljuti ili sretni. Međutim, sve to nije art terapija. Art terapija je puno više od samog promatranja slika ili skulptura u muzejima ili crtanja. Art terapija uključuje aktivan i dinamičan proces u kojem zajedno sudjeluju obučeni art terapeut i klijent, a koji počinje od trenutka kada klijent ulazi u prostoriju.
Nadalje, osoba koja se bavi oblikovanjem gline ne može tvrditi da je ‘glina terapija za nju’, ali može izraziti da joj ‘oblikovanje gline može imati terapijsko djelovanje’, priznajući osobno, nekliničko iskustvo. Za terapiju su nužni kvalificirani art terapeut, klijent, terapijski proces te jasno definirani terapijski pristup, etički standardi.
