Motivacija se definira na više načina. U Leksikonu psihologije nalazimo: “Motivacija je ponašanje usmjereno prema nekom cilju koji pobuđuje potrebe izazvane u čovjeku, a razlog ponašanja je zadovoljenje potreba”. Mathis i Jackson smatraju da se radi o derivatu riječi “motiv”, što znači emociju ili potrebu čovjeka koje ga potiču na akciju. Za Mondya i Noe-a, koji prvenstveno misle na tvrtku, to je spremnost da se sudjeluje u postizanju ciljeva tvrtke.
Tijekom povijesti razvile su se brojne teorije motivacije, te se one zasnivaju na različitim pretpostavkama i stavljaju naglasak na različite dimenzije ljudskog ponašanja. Začetnikom razvoja teorije motivacije smatra se Abraham Maslow i njegova poznata teorija hijerarhije potreba na temelju koje su kasnije brojni teoretičari „gradili“ doprinos razvoju pristupa motivaciji, među kojima možemo navesti: Alderferovu teoriju motivacije, Atkinsovu teoriju, Minerovu teoriju motivacije uloga, Vroomov kognitivni model, Porter-Lawlerov model, B. F. Skinnerovu teoriju osnaživanja, Richard Hackmanovu i Greg Oldhamovu teoriju motivacije itd.
Među začetnicima teorije motivacije ističe se Abraham Maslow, koji je u svojoj knjizi “Motivacija i ličnost” razvio teoriju baziranu na teoriji potreba. Prema Maslowu, individualno ponašanje ovisi o želji da čovjek zadovolji jednu ili više od pet općih potreba, a to su:
(a) fiziološke,
(b) sigurnosne,
(c) socijalne,
(d) poštovanje samoga sebe,
(e) realizaciju sposobnosti.
Potrebe gradiraju po konceptu hijerarhije od nižih (fizioloških) prema najvišim (realizacija sposobnosti), što je Maslow prikazao u obliku stepenica. Maslowljeva teorija hijerarhije potreba polazi od pretpostavke da ljudi zadovoljavaju svoje želje i potrebe određenim redoslijedom, te da je iste moguće hijerarhijski definirati i postaviti. Slika ispod prikazuje redoslijed, to jest hijerarhiju potreba.
U svojim kasnijim radovima Maslow unosi određenu dozu fleksibilnosti naglašavajući kako nema konačnog i potpunog zadovoljenja određene potrebe, već da je svako zadovoljenje relativno i dovodi do nove potrebe. On ostaje pri strogo definiranoj hijerarhijskoj strukturi funkcioniranja potreba. Jačina i važnost svake potrebe određena je njezinom pozicijom u hijerarhiji i stupnjem u kojem su potrebe nižeg reda prve zadovoljene. Pod utjecajem brojnih kritika, Maslow je kasnije relativizirao pojam zadovoljenosti potreba niže kategorije kao pretpostavke za aktiviranje “viših potreba”. Maslow s pravom ističe da u razumijevanju motivacije, individualnih i društvenih razlika u definiranju ciljeva koje žele postići, treba imati na umu faktor objektivnih mogućnosti kao svojevrsni regulator.
Brojni su autori kasnije modificirali Maslowljevu teoriju motivacije. Osim određenih nedostataka, ona ukazuje i na neke bitne postavke. Primjerice, naglašava važnost i raznolikost potreba koje ljudi žele zadovoljiti radom, odnosno zadovoljenje osobnih potreba kroz dodirnu točku osobnih i organizacijskih ciljeva i njihovu realizaciju. Također upozorava da ljude motivira, osim zadovoljenja egzistencijalnih potreba i kontinuirani razvoj te bi organizacije o tome trebale voditi računa.
Američki psiholog Abraham Harold Maslow (1908. – 1970.) poznat je po svojoj teoriji ličnosti koja je postala temeljem humanističke psihologije.
U svojim je istraživanjima intenzivno proučavao zdrave samoispunjene pojedince, zaključivši da samoaktualizirani ljudi prihvaćaju sebe i druge takve kakvi jesu – sposobni su nositi se sa svojim brigama, ali i prepoznati potrebe i želje drugih ljudi.
Do samoaktualizacije ličnosti dolazi zadovoljavanjem određenih motiva, odnosno potreba. Prema njemu, svaki pojedinac ima ciljeve (motive i potrebe) koje želi postići u životu. Njihovim ispunjavanjem život se čini vrijednim i daje mu se smisao.
Ciljevi su urođeni i individualni, a među njima vlada određena pravilnost i red – hijerarhija, koja se sastoji od pet razina.
Prvu razinu čine osnovne fiziološke potrebe, kao što su potrebe za hranom, vodom, kisikom, spavanjem, seksualnošću, zaštitom od ekstremnih temperatura, potrebom za izlučivanjem i potrebom za senzornom stimulacijom. Radi se o najvažnijim, najosnovnijim i najjačim od svih čovjekovih potreba. Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma. Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati.
Drugu razinu čini potreba za sigurnošću koja je temeljna psihološka potreba. To je potreba za stalnošću, redom, poretkom, strukturom i potreba za predvidljivošću događaja u bližoj i daljoj budućnosti. Kad su zadovoljene ove prve dvije potrebe, onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba.
Treća razina – potreba za pripadanjem i ljubavlju, prije svega obitelji, a zatim i ostalim grupama u koje se pojedinac uključuje te nastoji se prilagoditi.
Četvrta razina – potreba za samopoštovanjem – potrebe za poštovanjem samoga sebe i potrebe za poštovanjem od strane drugih ljudi. Traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i rješavati ih.
Peta razina – potrebe za samoaktualizacijom koja predstavlja iskorištavanje svih kapaciteta, potencijala i talenata koje pojedinac ima. Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati.
Maslow također razlikuje dvije vrste motiva: motive nedostatka (D motive) i motive rasta ili metapotrebe (B motive). D motivi predstavljaju potrebe niže razine, kao što su fiziološke potrebe i potrebe za sigurnošću, dok su B motivi povezani sa urođenom tendencijom za samoaktualizacijom. Na najnižim razinama različiti ljudi imaju slične potrebe; najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji. Potrebe koje su na višim razinama karakteristične su za ljudsku vrstu i razlikuje je od životinjske.
Prema principu homeostaze, najvažnija je ravnoteža između potreba. Homeostazu čine potreba, instrumentalno ponašanje, cilj i olakšanje. To je takozvani motivacijski ciklus. Cijeli životni ciklus se sastoji od stalnog narušavanja i uspostavljanja ove ravnoteže.
Maslow je istraživanjem došao do 15 karakteristika aktualiziranih osoba koje obuhvaćaju: učinkovito opažanje stvarnosti; prihvaćanje sebe, drugih ljudi i prirode; spontanost, jednostavnost, skromnost; usmjerenost na probleme; potreba za samoćom i privatnošću; nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo; stalnu svježinu zamjećivanja; vrhunske-oceanske osjećaje; izvornu želja za pomaganjem ljudskom rodu; duboke veze s malim brojem pojedinaca; sklonost demokraciji; oštro razlikovanje sredstava od ciljeva; smisao za filozofski humor; stvaralaštvo i odolijevanje kulturi.
Utvrdio je da ne postoje aktualizirane i zdrave osobe bez nekih nedostataka jer, kako kaže, kako je uopće moguće postati zdrava ličnost u jednom nesavršenom društvu.
Izvori:
Rođen Abraham Harold Maslow, američki psiholog – Studentski.hr
Maslowljeva hijerarhija potreba – Wikipedija / Википедија (wikipedia.org)
Upravljanje ljudskim potencijalima kroz motivaciju
