Izgradnja društva dobrodošlice – Udruga Mi
O ovom projektu možete pročitati na sljedećim poveznicama:
- Izgradnja društva dobrodošlice kroz prizmu multikulturnih kompetencija terapeuta
- Uključivanje studenata art terapije u projekt “Izgradnja društva dobrodošlice”
ZADATAK – “MI SKUPLJAMO RESURSE”
Poslijediplomski specijalistički studij Kreativne terapije, smjer art terapija
Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku
Studentica: Vesna Filaković
Tema: Projekt“ Izgradnja društva dobrodošlice“
Slijede prvo fotografije radova klijentica, nakon toga sve je objašnjeno i popraćeno tekstom.
Za ovaj grupni zadatak potrebno je osigurati sljedeći materijal i pribor za rad: papir u raznim bojama (format A4 malo deblji poput hamera), škare, flomasteri u raznim bojama. Ovaj glavni zadatak može se proširiti na još jedan dodatni zadatak, koji nije obavezan, ali se može dodati, u tom slučaju treba osigurati akrilne boje, kistove, posude za vodu i bijeli papir formata A4 za slikanje.
Voditelj radionice na početku predstavlja temu radionice, a to su resursi. Objašnjava razliku između vanjskih i unutarnjih resursa te naglašava da se ova radionica bavi unutarnjim resursima odnosno snagama.
Upute za rad su sljedeće: klijenti na početku rada trebaju odabrati jedan papir u boji koja im se sviđa i svaki klijent svoj papir treba izrezati škarama ili iskidati prstima na deset dijelova bilo kojeg oblika i veličine. Kad je to gotovo, ispred svakog klijenta nalazi se deset papirića. Nakon toga uzimaju flomastere i na svaki papirić trebaju napisati jedan resurs (jednu snagu), općenito bilo koji resurs kojega se sjete. Jedan papirić – jedan resurs.
Kad su svi resursi popisani, svaki klijent čita što je napisao. Nakon toga voditelj radionice izmiješa sve papiriće i tako izmiješane u svim bojama ih slaže na stol jedan pored drugoga, te su svi resursi sada na jednom dijelu stola. Voditelj daje uputu da svaki klijent iz te gomile resursa za sebe odabere pet glavnih resursa, osobnih unutarnjih resursa za koje klijent vjeruje da ih zaista u tom trenutku ima. Znači klijent ne uzima resurse koje bi želio imati, nego one koje zna da već u sebi ima. Kroz ovu aktivnost klijent osvještava i osnažuje svoje resurse i samog sebe. Svaki klijent uzima svoje resurse i stavlja ih i čuva na nekom posebnom mjestu.
Dodatni zadatak: nakon odabira svojih unutarnjih resursa, klijenti te svoje resurse slikaju akrilima, onako kako oni to žele izraziti, jedan resurs – jedan papir.
Na kraju radionice svaki klijent dijeli s grupom koje resurse je izabrao i uzeo za sebe.
Autorica ovog teksta i ovog zadatka odradila je isti s grupom umirovljenica tijekom svoje kliničke prakse. Zadatak je prošao nadasve uspješno. Fotografije s te seanse su na početku ovog teksta da bi tekst bio lakše razumljiv.
Terapijski ciljevi seanse bili su: znati razlikovati unutarnje i vanjske resurse, osvijestiti postojeće unutarnje resurse, osnažiti sebe, druženje, jačanje samopouzdanja.
Svi ciljevi su uspješno realizirani kroz rad i razgovor s klijenticama o tome kako su unutarnji resursi daleko važniji od vanjskih, kako ih svi imamo, ali ih često nismo uopće svjesni, te koliko nam puno unutarnji resursi mogu pomoći u teškim trenucima, u ovom razdoblju pandemije, jer nas jačaju i osnažuju i dobivamo veću otpornost.
Iako djeluje da se zadatak odradi vrlo brzo, to baš i nije tako, klijentima treba dati dovoljno vremena da razmisle i dosjete se raznih resursa, također i prilikom odabira pet resursa treba im dati vremena za izbor.
U slučaju neke grupe koja brzo radi, tu je u tekstu napisan dodatni zadatak slikanja.
Mišljenja sam da ova aktivnost može imati vrlo široku primjenu sa svim uzrastima i svim populacijama. Zato je odabrana i opisana ovdje. Resursi su temelj funkcioniranja u svakodnevnom životu. Daju čovjeku oslonac i sigurnost.
Aktivnost je zamišljena kao grupni rad, ali se može raditi i individualno. Za grupni rad potreban je dovoljno velik prostor, treba osigurati materijal za rad koji je već naveden u ovom tekstu i važno je poznavanje engleskog jezika. Ako to nije slučaj, onda je potreban prevoditelj.
Potencijalni problem koji bi se mogao pojaviti na radionici je jezična barijera i nesporazum zbog nepoznavanja jezika. Zato u tom slučaju prevoditelj ima vrlo značajnu ulogu da seansa bude svima što ugodnija.
Ova radionica može donijeti klijentima dobrobit i to višestruku. U grupnom radu klijenti mogu podržati jedni druge, osvijestiti da nisu sami u teškoćama, da i drugi proživljavaju te iste i slične misli i osjećaje. Kad su ljudi povezani, kad su ljudi zajedno, zajedno su jači.
Grupna izložba Likovne udruge Emanuel Vidović
Prva grupna izložba kao članica likovne udruge Emanuel Vidović 2020. godine na kojoj sam izložila fraktal More i fraktal Biser.
Više o izložbi pogledajte na ovoj poveznici: Grupna izložba Likovne udruge Emanuel Vidović
Zlatni Bol besplatni program za umirovljenike u kotaru Bol – Udruga Mi
Zlatni Bol je projekt financiran od Grada Splita, kojeg provodi Udruga “Mi” s ciljem doprinosa većoj socijalnoj uključenosti starijih ljudi na području gradskog kotara Bol, poticanjem aktivnosti i odgovornosti za osobnu i društvenu dobrobit.
Vodila sam osam art terapijskih grupnih seansi, a kako je to izgledalo možete vidjeti na poveznici Zlatni Bol
Poveži se bojom, približi se slikom – Centar za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj”, Split
“U Centru za odgoj i obrazovanje „Slava Raškaj“ u Splitu, dana 14.11.2014. održano je predstavljanje projekta “Poveži se bojom, približi se slikom!” čime je ostvarena suradnja Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije s brojnim odgojno-obrazovnim, socijalnim i drugim ustanovama, udrugama i pojedincima koji su sudjelovali u projektnim aktivnostima. Voditeljica projekta bila je Mirela Grbić, prof. iz Odjela za zaštitu zdravlja djece i mladih uz superviziju voditelja Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, dr. med. Željka Ključevića, spec. psihijatrije.
Brojni sudionici ovog dvogodišnjeg projekta pokazali su “povezanost bojom” u više od deset institucija na području Splitsko-dalmatinske županije. U prvoj godini projekta pod nazivom “Poveži se bojom – približi se slikom” djeca i mladi COO “Slava Raškaj” Split i COO “Juraj Bonači” Split u suradnji s predškolskim i školskim ustanovama redovnog odgojno-obrazovnog sustava u našoj Županiji sudjelovali su u više zajedničkih aktivnosti. Projektnim aktivnostima u iskustvenim i kreativnim radionicama na temu boja, osjećaja i raspoloženja, proizašle su različite ideje i asocijacije na zadanu temu. Prikupljeni crteži, bili su osnova za izradu više tapiserija u drugoj godini projekta. Tapiserije su izrađivane u radionicama navedenih ustanova uz podršku i pomoć učenika-volontera kao i „S4S“ udruge studenata.
Opći cilj projekta bio je multisektorska i interdisciplinarna suradnja različitih institucija i stručnjaka kako bi se skrenula pozornost na potrebu očuvanja i unapređenja mentalnog zdravlja djece s posebnim potrebama/teškoćama javnozdravstvenim pristupom, što bi rezultiralo njihovom boljom socijalizacijom i integracijom u društvo. Specifični cilj bio je potaknuti i olakšati uključivanje djece i mladih s posebnim potrebama/teškoćama u socijalnu komunikaciju i interakciju s vršnjacima iz uže i šire sredine.
Projekt je omogućio da kroz iskustvene radionice i svakodnevne aktivnosti djece i mladih budu ostvareni ciljevi kao što je poznavanje emocija i raspoloženja, što u konačnici omogućuje bolje nošenje sa stresom i teškoćama te kvalitetniji odnos s drugima, a to znači zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja.”(izvor: Održano predstavljanje projekta”Poveži se bojom, približi se slikom” – Splitsko-dalmatinska županija (dalmacija.hr))
“U sklopu projekta provedeno je istraživanje čiji je cilj bio ispitati uspješnost metode art-terapije kao načina senzibilizacije djece i mladih, učenika osnovnih i srednjih škola, za potrebe i mogućnosti osoba s teškoćama te poticanja inkluzivnog promišljanja i djelovanja. U istraživanju je sudjelovalo 359 učenika/učenica s područja Splitsko-dalmatinske županije, ujedno i sudionika/-ica projekta. Korišten je anketni upitnik koji se sastojao od pitanja otvorenog i zatvorenog tipa te su prikupljeni i analizirani kvalitativni i kvantitativni podaci. Rezultati su pokazali da art-terapija korištena kao alat za socijalnu interakciju pridonosi povećanju stupnja senzibilizacije i prihvaćanja djece s teškoćama od strane njihovih vršnjaka bez teškoća. Naposljetku dvosmjerna socijalizacija u poticajnom okruženju posljedično pridonosi zaštiti i unapređenju mentalnog zdravlja djece s teškoćama.” (Parać, Z., Ursić, J., Pivac, D., Pavlović, Ž., Ključević, Ž. i Grbić, M. (2018). “Poveži se bojom, približi se slikom” – art-terapija u funkciji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja djece i mladih s teškoćama u razvoju. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 54 (1), 152-161. https://doi.org/10.31299/hrri.54.1.11)
Bila sam uključena u ovaj vrlo vrijedan projekt kao voditeljica jedne radionice o emocijama u osnovnoj školi. Radionica je provedena s djecom razredne nastave. Nakon razgovora o emocijama, učenici su crtali svoje trenutne osjećaje. Djeca su uživala u crtanju i bojanju nove teme i kreirani su lijepi i zanimljivi likovni radovi.
Poveznice o projektu: “Poveži se bojom, približi se slikom” i https://www.dropbox.com/s/cjrwqzmuyzzezz7/povezi_se_bojom.mp4?e=1&dl=0
