Kovačević, Jelena
Umjetnost i dobrobit. Likovno stvaralaštvo u službi mentalnoga zdravlja. Osijek: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, 2023
Sažetak
Knjiga “Umjetnost i dobrobit. Likovno stvaralaštvo u službi mentalnoga zdravlja” se kroz interdisciplinarni pristup bavi primjenom umjetnosti kao terapije u svakodnevnom životu. U knjizi su zastupljeni pojmovi iz područja psihologije, poput identiteta, dobrobiti i kvalitete života, kao i pojmovi iz područja umjetnosti, art-terapije i umjetnosti kao terapije. Zdravlje je jedan od glavnih izvora kvalitetnoga života i put prema dobrobiti. Sudjelovanje u umjetničkim aktivnostima potiče samosvijest, stimulira mišljenje i potiče društvene vještine, odnose i samopouzdanje te se može rabiti u preventivne svrhe i biti uklopljeno u zdravstvene projekte. Umjetnošću ćemo osnažiti kognitivne i emocionalne resurse, sposobnosti, prilagodljivost i učinkovitost učenja, emocionalnu inteligenciju i otpornost u stresnim situacijama. Umjetnost je put prema stvaranju jasne, oslobađajuće, cjelovite slike života. Likovna aktivnost aktivira obje moždane hemisfere djelujući cjelovito na naš mozak. U nadređenoj poziciji u odnosu na proces, preuzimamo kontrolu nad planiranjem, donošenjem odluka i reagiranjem na neočekivane situacije. Likovna aktivnost, prema tome je, intelektualni izazov koji svladavamo na svoj način.
izvor: CroRIS – CROSBI
Dijana Škrbina (2013): ART TERAPIJA I KREATIVNOST (Zagreb: Veble commerce)
Knjiga Art terapija i kreativnost nastala je kao svojevrstan odgovor na uočene potrebe teorije i prakse. Knjiga je namijenjenima svima koji se bave problematikom kreativnosti i art terapije na svim razinama odgoja i obrazovanja, dijagnostike i terapije. Knjiga će biti posebno vrijedna dopuna literaturi na nastavničkim fakultetima koji se i u okviru nekih kolegija dotiču ove problematike. Pored namijenjenosti stručnjacima i studentima različitih profila, knjiga je namijenjena i roditeljima koja zanima ova tematika. Autorica knjige, Dijana Škrbina, duži se niz godina bavi problematikom kreativne terapije i art/ekspresivnih terapija u širem području edukacijskih i rehabilitacijskih znanosti. Na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu na kojemu i danas radi, nastoji popularizirati ovu temu kroz brojne praktične aktivnosti u radu sa studentima. Suvremenost knjige uočava se iz podjednake zastupljenosti teorijskih spoznaja i praktičnih aktivnosti dajući presjek zbivanja navedene problematike kod nas i u svijetu. Knjiga je objavljena na hrvatskom jeziku i broji 251 stranicu. Sadrži osam poglavlja koji se međusobno nadovezuju i isprepliću sačinjavajući cjelinu. Poglavlja su obogaćena slikama (97) i tablicama (28) te brojnom domaćom i stranom literaturom (780) koja uključuje dominantne predstavnike i istraživače iz područja kreativnosti, umjetnosti, terapije i dijagnostike koje su stavljene u službu boljeg razumijevanja sadržaja što dodatno podiže kvalitetu knjige.
Prvo poglavlje Kreativnost donosi nam terminološko određenje ovoga fenomena s obzirom na različite istraživače i različite pristupe, stupnjeve i značajke kreativnosti kao i preduvjete za njen razvoj. Posebno se zanimljivim čini dio koji govori o kriterijima (8) za prepoznavanje kreativnosti te promišljanja u odnosu na dječju kreativnost i kreativnost odraslih. Na tragu ovoga, možemo si postaviti pitanje, opada li kreativnost s godinama? Zašto djeca u vrtiću postavljaju više pitanja od npr. studenata? Jesu li odrasli manje kreativni u odnosu na djecu? Što se događa s njihovim divergentnim mišljenjem? Ovo je pitanje posebno važno ukoliko se bavimo nastavom u kojoj želimo razvijati i poticati kreativnost. Na tom bi tragu trebalo promišljati o istraživanju poticatelja i ometača kreativnosti u nastavnome procesu. Govoreći o kreativnosti, njeno mjerenje za istraživače predstavlja nezaobilazan dio. U knjizi su navedene različite metode mjerenja kreativnosti (8) čija se prikladnost bira u odnosu na ono što želimo istražiti. Na kraju, postavljamo pitanje procjene kreativnih produkata koji mogu biti: priča, crtež, znanstveno rješenje problema, pjesma, glazbena kompozicija, scenski pokret i drugo, koji uvelike mogu ovisiti o subjektivnosti procjenjivača pa je iz navedenih razloga važno da veći broj osoba procjenjuje navedeni kreativni produkt, a pri tome bi trebalo uvažiti i činjenicu da produkti ponekad mogu nastati i kao rezultat osobe da bude kreativna na zahtjev.
Drugo poglavlje Art terapija također započinje s terminološkim određenjem ovoga pojma koji je čitateljima predstavljen uz konzultaciju domaće i strane literature. Pored toga, kratki povijesni pregled uvodi nas u početke art terapije koja je u različitim kulturama bila korištena za liječenje. Tehnike art terapije temelje se na činjenici da svaki pojedinac, bio on umjetnički obrazovan ili ne, posjeduje latentnu sposobnost da vizualizira svoje unutarnje sukobe. Možemo se složiti s istraživačima art terapije (Rogers, 1993., McNiff, 1981.) koji kažu da jedan oblik umjetnosti potiče i stvara drugi pri čemu se stvaraju tzv. kreativne veze. Teoretske osnove i perspektive art terapije izložene su kroz tri modela: model kontinuiranje ekspresije, model predstavljanja i model kreativne osi. Autorica naglašava kako je u art terapiji od iznimne važnosti konstruktivno suočavanje pojedinca s osobnim problemom kao i dugoročno planiranje te osiguranje kreativnog i poticajnog okruženja koje bi stvorilo što je moguće bolje preduvjete za rješavanje problema.
Treće poglavlje Ekspresivni mediji u art terapiji čitateljima donosi pregled brojnih istraživanja iz područja neuroznanosti i biologije. Korištenje kreativnih ekspresivnih medija omogućava posredno izražavanje kroz metaforu. U okviru art terapije koriste se različite selektivne i/ili integrativne medijske forme. Autorica napominje da ovisno o korištenom mediju i pripadajućim specifičnostima u njegovoj primjeni i interpretaciji možemo govoriti o: glazboterapiji, terapiji plesom i pokretom, simbolizaciji tijelom, likovnoj ekspresiji, dramatizaciji, psihodrami i biblioterapiji. Načela u primjeni ekspresivnih/kreativnih medija su: vrednovati tuđa iskustva, zahtijevati, pomagati, objašnjavati i interpretirati.
Četvrtom je poglavlju Likovnost (Likovno-vizualni izraz) posvećeno značajno mjesto u knjizi što dodatno naglašava važnost ove tematike za čitatelja. Odnosi se na likovno i vizualno mišljenje, uvjete razvoja likovnosti, načela u vizualno-likovnom izražavanju (primjerenost sadržaja i metode, aktivan odnos prema okolini, primjena stečenih iskustava tijekom likovnih aktivnosti, igra kao metoda i stav, oslobođenost od uzora, prožimanje intrinzičnog i ekstrinzičnog cilja te individualizacija) kao i likovno izražavanje. Razvitak likovnog pojmovnog mišljenja, odvija se na jednak način kao i razvitak verbalnog govornog sustava. Pojedine mentalne aktivnosti, prema riječima autorice, poput promatranja, emocija, intelektualnih funkcija i motoričko-izražajne dinamičnosti imaju važan utjecaj na likovni izraz pojedinca. Poseban dio ovoga poglavlja odnosi se na prikaze pojedinih aktivnosti, medija i sredstava u suvremenoj likovno-terapijskoj praksi. Drugi dio poglavlja predstavlja razvoj likovnog izražavanja i ekspresije kod djece, proces izrade dječjeg crteža i njegovu estetsku dimenziju, boju crteža (koja utječe na ponašanje pojedinca) te primjenu crteža u dijagnostičke, terapijske, odgojne i obrazovne svrhe. Posebno vrijedan dio knjige je onaj u kojemu su prikazane črčkarije djece od osamnaestog mjeseca života do treće godine te crteži djece od treće do dvanaeste godine prikazani prema fazama. Pored razvoja crteža prema fazama, istraživačima se zanimljivim čini i proučavanje sociokulturnog obrasca razvoja crteža kod djece. Važno je napomenuti da crtež ne trebamo shvatiti kao osnovno dijagnostičko sredstvo nego kao nadopunu ostalim dijagnostičkim metodama procjene. Pored navedenoga, crtež nam može poslužiti i kao komunikacijsko i terapijsko sredstvo (posebno u radu s djecom sa specifičnim potrebama), a pored rada s djecom, crtež nam uvelike pomaže i u radu s odraslima (ovisnička ponašanja) i osobama treće životne dobi (crteži su usmjereni podržavanju kvalitete života).
Peto poglavlje Glazba uključuje dijelove koji se odnose na glazbu i njen utjecaj na svakodnevni život pojedinca. Određena vrsta glazbe može različito utjecati na pojedinca i kod njega izazvati ugodne ili neugodne emocije budući da se uz glazbu često vežu prethodna iskustva (ukoliko ih ima) koja su djelomično određena s obzirom na pojedinčevu kulturu, godine, spol i glazbeno obrazovanje. Neizostavno je napomenuti da glazba ima vrlo značajnu ulogu posebno ako govorimo o njenom terapijskom učinku (glazboterapija). Autorica navodi različite pristupe i metode u glazboterapiji. Kada govorimo o metodama, posebno su izdvojeni strukturirani i nestrukturirani improvizacijski modeli glazboterapije. U strukturirane improvizacijske modele autorica ubraja Orffovu metodu glazboterapije, glazbenu psihodramu, eksperimentalnu improvizacijsku glazboterapiju te metaforičku glazboterapiju. Nestrukturiranim improvizacijskim modelima glazboterapije smatraju se kreativna, analitička, paraverbalna i integrativna improvizacijska glazboterapija, razvojni terapijski odnos te slobodna improvizacijska glazboterapija. Sve navedene metode koriste se s obzirom na vrstu poteškoće s kojom se pojedinac nosi budući da njihova upotreba izaziva različite ishode, ovisno o pojedinčevim potrebama. Kod glazbe je važno i aktivno slušanje koje podrazumijeva (Rojko, 1996.) svjesnu aktivnost slušatelja da u ponuđenom glazbenom materijalu pronađe smisao i uoči izražajne elemente djela, da komparira i svjesno prati zvučno protjecanje te na taj način, u svojoj svijesti, postupno izgradi shemu glazbene forme.
Šesto poglavlje Ples/Pokret (Improvizacija tijelom) nas upućuje u psihomotorni aspekt pojedinca. Ples je jezik kojega poznaju i razumiju sve kulture i sva ljudska bića. Predstavlja jedinstvenu aktivnost čija primjena omogućuje stvaranje različitih terapijskih ciljeva. Temeljni cilj primjene terapije plesom je proces osvješćivanja, reintegracije i unapređivanja predodžbe o sebi, vještine neverbalne komunikacije te raspona i kvalitete emocionalnih doživljaja. Plesna je umjetnost nastala u narodu i vezana je uz sve ljudske tradicije. Autorica u ovome poglavlju naglašava važnost svijesti o svom tijelu u pokretu. Svaki ljudski pokret ima određen intenzitet, vremensko trajanje, prostorni put i tijek kojim se odvija. Kod spoznaje pokreta važno je razvijanje kinestetičkoga osjećaja koji se u svakodnevnome životu često zanemaruje. Ples ima i odgojnu i obrazovnu funkciju. Plesni je odgoj definiran kao specifičan oblik estetskoga odgoja koji je moguće povezati s drugim odgojno-obrazovnim i rehabilitacijskim i terapijskim područjima te je iz navedenih razloga nužno da ples i pokret postanu dostupni svakome djetetu doprinoseći tako njegovom fizičkom, afektivnom, kognitivnom, kreativnom i socijalnom razvoju. Pored navedenoga, ples možemo doživjeti i kao medij koji pruža mogućnost za razvoj različitih sposobnosti (funkcionalnih, motoričkih i psihosocijalnih).
Sedmo poglavlje Dramsko/scenska ekspresija donosi nam pogled kroz dramu u odgoju i obrazovanju te terapiji (psihodrama), ali i dramsku ekspresiju. Drama svakako predstavlja primarni socijalni proces usmjeren prema komunikaciji među ljudima, riječima, tijelima i emocijama. Elemente drame moguće je koristiti u različitim intervencijskim pristupima u nastavnom procesu, prevenciji, terapiji i/ili rehabilitaciji. Autorica navodi kako je igranje različitih životnih uloga važno jer se na indirektan način pridonosi razvijanju komunikacijskih i socijalnih vještina. U ovome se poglavlju nalazi i prikaz pojedinih dramskih i scenskih vježbi koje se mogu koristit u svim navedenim područjima, a koji u središte svoga zanimanja stavljaju igru kao temeljnu dramsku aktivnost. Drama u obrazovanju funkcionira kroz pedagošku radionicu u kojoj su članovi grupe slobodni mijenjati poziciju od uloge glumca do uloge publike. Svaki sudionik radionice ima priliku iznijeti svoje mišljenje, kao i glumiti, ali i mijenjati pojedine dramske radnje. Na ovaj se način razvija samopouzdanje, motivacija, usavršavaju se interpersonalne sposobnosti i vještine, jasno formuliraju emocije i zahtjevi te bolje razumiju vlastite želje. Terapijska upotreba drame podrazumijeva aktivnu ulogu pacijenta u procesu liječenja, pri čemu on preuzima dio odgovornosti za vlastito zdravlje. Psihodrama je akcijski oblik grupne psihoterapije koja, osim verbalizacije, kao sredstvo izražavanja primjenjuje pokrete. Znatan broj istraživanja, prikazan u ovome poglavlju, svjedoči o mnogostrukoj dobrobiti psihodrame u odnosu na funkcionalnu sposobnost pojedinca.
Osmo poglavlje Literarna ekspresija i Biblioterapija uvodi nas u čitalačke aktivnosti, predčitalačke vještine te aktivnosti čitanja uključujući i poticajno-dijaloško čitanje. Autorica na vrlo zanimljiv način predstavlja prvu knjigu u životu pojedinca – slikovnicu te navodi karakteristike koje bi svaka dobra slikovnica trebala imati. S druge strane, autorica nas vodi kroz biblioterapiju kao terapijsko obrađivanje književnih tekstova. Pored različitih definicija biblioterapije napisanih uz konzultaciju domaće i strane literature, nalazimo na kratki povijesni pregled razvoja biblioterapije. Kao njeni glavni ciljevi navode se: objašnjenje složenosti ljudskog ponašanja i motivacije, pružanje informacije o problemu i uvid u problem, poticanje rasprave o problemu, predviđanje rješenja za probleme, komuniciranje o novim vrijednostima i stavovima, stvaranje svijesti da i drugi ljudi imaju slične probleme te ublažavanje emocionalnog i mentalnog pritiska. Posebno važan korak je adekvatan odabir literature (informacijskog medija) koji treba biti u skladu s kronološkom, odnosno razvojnom dobi pojedinca. Posljednji dio poglavlja navodi književne oblike pogodne za korištenje u biblioterapiji: poezija, bajka, basna, pustolovni roman i realistička priča. Gledajući na knjigu kao na cjelinu, možemo reći da predstavlja važan oslonac svima onima koji se bave i koje zanima tema kreativnosti i art terapije. Knjiga predstavlja veliku pomoć pri organizaciji i provedbi različitih terapijskih postupaka, ali i kao pomoć pri izvođenju nastave (na svim razinama obrazovanja) koja u središte svoga zanimanja stavlja poticanje kreativnosti njenih sudionika. Zaključno, knjiga proučava sve aktualne teme u svjetlu novih promjena nudeći pri tome brojna rješenja. Poticajna je i za buduća istraživanja u području kreativnosti i art terapije.
izvor: Dubovicki, S. (2014). Dijana Škrbina (2013): Art terapija i kreativnost (Zagreb: Veble commerce). Andragoški glasnik, 18. (32(1)), 93-96. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:141:892018
Dunja Degmečić (2017): KREATIVNI UM (Medicinska naklada)
Genij. Otkriće. Talent. Kreativnost. Te riječi opisuju najviše razine ljudske izvedbe. Kad kreativno radimo i djelujemo osjećamo da smo na vrhuncu svojih sposobnosti. Kreativni rad nam daje uvid i obogaćuje naše živote. Slobodno možemo reći kako je kreativnost dio onoga što nas čini ljudima.
Proučavati i definirati kreativnost je važno. Dobivene spoznaje mogu nam pomoći da pronađemo i identificiramo kreativne talente svake pojedine osobe, da se lakše nosimo s izazovima modernoga društva te nam pomoći u bržem i lakšem rješavanju problema, a također može nam olakšati procese u učenju i omogućiti djelotvornije tehnike učenja i poučavanja.
Moderna znanost o kreativnosti je interdisciplinarna jer objašnjenje kreativnosti zahtijeva kombiniranje uvida iz psihologije, sociologije, antropologije, povijesti, neuroznanosti, psihijatrije i drugih disciplina.
Ova se knjiga, pod naslovom “Kreativni um”, bavi definiranjem kreativnosti, biologijom kreativnosti, različitim pogledima na objašnjenja kreativnosti, proučavanjem povezanosti kreativnosti i mentalne bolesti te implementacijom kreativnosti u tehnike poučavanja.
O povezanosti kreativnosti i mentalne bolesti vode se brojne rasprave u području istraživanja kreativnosti, ali i u drugim disciplinama. Problem predstavlja činjenica da nema jasne definicije kreativnosti. Standardna definicija kreativnosti uključuje specifičnu novost i prikladnost zadatku (Amabile 1996; Barron 1955). Drugi autori uključuju i treći čimbenik, da je nešto iznenađujuće (Simonton 2013) ili visoke kvalitete da bi bilo smatrano kreativnim (Sternberg i sur.2003).
Osim poteškoća s definiranjem kreativnosti, postoje poteškoće i oko „mjerenja“ kreativnosti te je daljnja distinkcija u tome što kreativnost varira u različitim područjima. Drugim riječima, kreativnost u jednom polju (kao što je glazba) ne znači da postoji kreativnost i na drugom polju (slikanju). Nadalje, postoje brojni prijepori o tome da umjetnička kreativnost i znanstvena kreativnost mogu biti povezane s različitim psihičkim poremećajima (Greenberg 2004).
Knjiga pruža pregled dosadašnjih spoznaja i istraživanja o navedenoj tematici, namijenjena je studentima prijediplomskog, diplomskog i poslijediplomskog studija različitih znanstvenih i umjetničkih područja i disciplina.
Preuzeto s https://mvinfo.hr/knjiga/11647/kreativni-um
Zoran Milivojević (2010): Emocije: Psihoterapija i razumijevanje emocija (Mozaik knjiga)
Sveobuhvatna ujedinjena teorija, jedna od rijetkih u svijetu, koja govori o osjećajima, ugodnim i neugodnim, normalnim i patološkim. U objašnjavanju putova emocionalne inteligencije dr. Zoran Milivojević je jasan i izravan tako da će njegova knjiga mnogima pomoći u prevladavanju neugodnih emocija i nalaženju načina kako pametno uživati u ugodnim emocijama.
Osjećajnost, emotivnost ili afektivnost posebna je dimenzija ljudske egzistencije koja je donedavno prkosila zadovoljavajućoj znanstvenoj i stručnoj konceptualizaciji. Nedostatnost znanstvenih teorija o emocijama u velikom je neskladu s važnošću koju emocije imaju u životu svakog pojedinca, kao i u svim područjima društvenog života.
Da bi se shvatila važnost emocija, dovoljno je zamisliti na što bi sličio život kad ljudi ne bi imali osjećaje. Sve dok čovjek ne razumije svoje osjećaje, neće moći razumjeti samoga sebe ni drugog čovjeka. Zbog toga, krajem drugog tisućljeća, emocije dolaze u središte stručne i socijalne percepcije, što rezultira pojmovima kao što su emocionalna pismenosti emocionalna inteligencija. Iako je knjiga koju držite u rukama stručna i namijenjena edukaciji edukatora, svakom će čitatelju s odgovarajućim predznanjem omogućiti dobar uvid u najsuvremenije shvaćanje osjećaja te će pridonijeti njihovu boljem i dubljem razumijevanju.
Jedan od razloga zbog kojih je poglavlje o emocijama slaba točka svakog psihološkog udžbenika jest to što ne postoji stručna suglasnost o tome stoje to što se naziva osjećajem ili emocijom. Za jedne je osjećaj samo posebna vrsta svijesti o vlastitom stanju, odnosno poseban doživljaj. Za druge je emocija samo ono što se može objektivizirati i mjeriti, a to je posebna vrsta ponašanja. Treći u svojim laboratorijima traže emocije u neurofiziološkim i biokemijskim procesima. Zbog konceptualne nesuglasnosti o tome što je označeno riječju “emocija”, postoje brojne, međusobno suprotstavljene teorije i “teorijice” o osjećajima.
U ovoj knjizi nije izložen pregled teorija različitih autora o osjećajima – iako smo se trudili uvažiti njihova otkrića – nego jedna konzistentna teorija emocija, Model kružne emocionalne reakcije (model KER), za koju vjerujemo daje dovoljno obuhvatna i točna, tako da iz nje izvodimo praktičnu metodu koju nazivamo analiza emocija.
Preuzeto s https://mvinfo.hr/knjiga/7118/emocije-psihoterapija-i-razumijevanje-emocija
Senka Marić: Kintsugi tijela
Roman Kintsugi tijela Senke Marić ove godine je dobio nagradu Meša Selimović. Knjiga nevelikog obima predstavlja jedno značajno djelo u našoj savremenoj književnosti, kako zbog svoje estetske vrijednosti, tako i zbog svoje teme, raka dojke.
Već sama tema na neki način određuje ovaj roman kao „ženski“, iako na jedan atipičan način. Stereotipno, za žensko pero se vezuju laki ljubavni romani. Ovo nije takva priča. Kintsugi tijela je jedna prije svega veoma intimna, potresna i lirski intonirana „ispovijest u drugom licu“, žene koja boluje od karcinoma dojke.
Naslov Kuntsugi tijela upućuje nas na japansku tehniku sastavljanja polomljene keramike, ali na taj način da pukotine ostanu vidljive. Naslov se u formi i sadržaju ostvaruje na nekoliko načina. Prije svega, sama junakinja je ona koja gubi komad po komad svoga tijela, svojih grudi, pa ga potom operacijama i liječenjima ponovno sastavlja. Njeno „lomljenje“ počinje od jednog dijela dojke, do gubljenja obje, pa na samom kraju do gubljenja kose i traumatičnih tjelesnih reakcija na hemoterapiju.
Poglavlja romana su veoma kratka, najčešće do dvije ili tri stranice duga. Ovim se postiže utisak kao da svako od njih predstavlja jedan mali izlomljeni fragment veće cjeline, koja se dobija tehnikom kincugija. Zapravo, čitalac je onaj koji procesom čitanja sklapa dijelove ovoga romana u cjelinu.
Tematski, mogu se podijeliti na ona koja govore o junakinjinom sadašnjem životu i ona koja govore o njenom djetinjstvu. U obje vrste u glavnom fokusu su odnos junakinje prema svom tijelu. U djetinjstvu junakinja se upoznaje sa njim, dok ga u zrelim godinama gubi dio po dio. U oba slučaja, ovaj odnos je obilježen nekom vrstom traume. U poglavljima u kojima se pripovijeda o djetinjstvu u pitanju je trauma odrastanja, a u poglavljima o sadašnjosti u pitanju je trauma umiranja.
Ovdje se izdvajaju dva lika koja predstavljaju svojevrsne antagoniste romana. Antagonista junakinjinog odrastanja je njen otac, čovjek koji je prema svojoj kćerci često grub, krajnje nasilan, neprijatan i koji se osjeti na alkohol. Antagonista njenog sadašnjeg života je tumor, trulo tkivo koje se širi i oduzima junakinji njeno tijelo. Zapravo, i jedan i drugi predstavljaju prepreku u njenoj sihnhronizaciji sa sopstvenom tjelesnošću. Strah od oca i patrijarhalno vaspitanje dovode junakinju u mladosti do toga da osjeća sramotu zbog sopstvenog tjelesnog razvitka. Iako patrijarhalni kodeks primaju svi likovi oko nje, na njegovom pijedestalu nalazi se sama figura oca. Sa druge strane, karcinom je ona sila koja jede tijelo junakinje. Paradoksalno, dok je otac predstavljao prepreku da bez straha spozna sopstvenu tjelesnost, karcinom je upravo inicijator njene želje da ga ponovo upozna. Tek nakon prve operacije, junakinja postaje svjesna ljepote sopstvenih grudi. Svjesnost o životu i sopstvenom tijelu postaje sve izraženija kako traume od liječenja postaju jače i scene romana sve potresnije.
Među poglavljima koja opisuju sadašnjost pojedinačna su napisana u formi dijagnoze, recepta ili opisa određene terapije. Nakon njih slijedi opis junakinjine reakcije na pomenuti medicinski iskaz (na upotrebu lijeka ili terapiju), što upućuje na svojesrsnu pukotinu između medicine i života, ali se i sam karcinom dojke sa naučno-medicinskog jezika prevodi na jedan lirski, osjećajan jezik, koji je prije svega životan. Iako određene scene djeluju veoma potresno, u njima je dat jedan veoma vjerodostojan i intiman prikaz bolesti. Time se rak dojke u očima čitaoca (koji nije lično nešto tako proživio) pretvara iz jedne apstraktne dijagnoze u nešto veoma stvarno i njegovim čulima i osjećanjima i te kako blisko. U stranicama ovog romana čitalac se dovodi u poziciju da se suosjeća sa junakinjom i proživljava sve muke njenog liječenja.
Liričan jezik Senke Marić izuzetno precizno detektuje i prenosi osjećanja glavne junakinje. Međutim, poseban jezički postupak koji Senka koristi je pripovijedanje u drugom licu. Iako se svaki događaj pripovijeda iz perspektive junakinje, ono ne teče u prvom nego u drugom licu, odnosno, pripovijedač se sve vrijeme obraća junakinji, kao da predstavlja jedan otcijepljeni dio nje same. Ovakva pripovijedna tehnika u potpunom je skladu sa naslovom romana i sa temom na koju on upućuje, raspadanje i ponovno sastavljanje tijela.
Pošto tematizuje bolest koja najčešće napada žene, ovaj roman se može uzeti kao i feministički. Mimo same bolesti, osnovna tema je zapravo žensko tijelo, ali ne kao erotski motiv, već kao jedan veoma važan dio nje same. Feministički pasaži svakako se vide i u junakinjinom otporu prema sopstvenom ocu, remetećem faktoru spajanja i prihvatanje njenog sopstva sa tjelesnošću. Tijelo nije prikazano iz pozicije muškarca koji ga posmatra, niti kao erotsko sredstvo, već kao suštinski dio jedne žene. Kroz njenu sliku o sopstvenom tijelu nazire se slika o njoj samoj.
Ipak, kao svako dobro djelo i ovaj roman nadilazi sopstveni i pol i već pomenuto tzv. žensko pismo, i postaje roman koji govori o borbi za život. Na taj način, u čitaocu koji se nikada nije susreo sa takvom bolešću, ili u čitaocu koji je imao neku drugu vrstu teške bolesti, bez obzira na sam pol, javlja se empatija i razumijevanje prema onome što junakinja romana prolazi. Prevazilazeći svoj pol, ovo ostaje jedan suštinski ženski roman, u kojem je tijelo nešto što je ženi svojstveno i nešto što njoj samoj treba da bude prirodno. Zato se za ovo djelo može reći da je angažovano u najboljem smislu te riječi. Roman Kutsugi tijela pripovijeda o jednoj vrlo značajnoj i vječnoj temi, a njegova važnost se ogleda i u tome što je napisan u periodu kada se veliki broj žena, na veliku žalost, još uvijek stidi sopstvenog tijela.
Preuzeto s https://www.etrafika.net/moze-i-drugacije/70996/kintsugi-tijela-pukotine-zivota/
Phyllis Krystal: Kidanje veza
Opis: Svi smo vezani nevidljivim lancima koji su stvoreni obiteljskim odnosom ili kulturom, ili su reakcija na duboko usađene strahove. Premda se te spone mogu činiti poput sidra koje drže nesigurnosti pod kontrolom, te su stare veze ipak lanci koji nam onemogućuju da ostvarimo našu istinsku vrijednost… Kidanje veza prikazuje metodu kojom se može postići trajno oslobađanje. Jednostavna i praktična tehnika Phyllis Krystal pomaže nam da uspostavimo kontakt s našom višom sviješću i ostvarimo naše unutarnje sebstvo, olabavivši ili prekinuvši one spone koje ograničavaju našu sreću i vežu nas za prošlost.
Preuzeto s https://www.zuzi.hr/kategorija-proizvoda/alternativne-knjige/samopomoc/phyllis-krystal-kidanje-veza
Amir Levine, Rachel Heller: Privrženi
Utječemo se znanosti kad tražimo savjet o tome što i kako jesti, kako vježbati, koliko dugo spavati. Ali kad je riječ o ljubavnim vezama, stvari prepuštamo slučaju i slobodnoj procjeni, dopuštajući da nas vode zablude i mitovi – iako su one jedno od najvrjednijih ljudskih iskustava. Nakon višegodišnjeg proučavanja partnerskih odnosa, dr. Amir Levine i mr. Rachel Heller svoja su iskustva pretočili u knjigu koja će vam pomoći pronaći sreću u ljubavnim vezama i napredovati u svim drugim područjima života. Njena osnovna teza jest kako svakoga od nas, kad je o vezama riječ, karakterizira jedan od tri stila privrženosti: – Anksiozni stil prožet je neprestanom zabrinutošću i nesigurnošću te sumnjom u partnerovu sposobnost da uzvrati ljubav – U izbjegavajućem stilu intimnost se izjednačava s gubitkom neovisnosti, a najviše se pažnje pridaje održavanju distance – Siguran stil protkan je toplinom i sigurnošću te zdravom vezom s intimnošću. Uz fascinantan psihološki uvid, kvizove i studije slučaja, ova će vam knjiga pomoći razumjeti kojem stilu pripadate vi, ali i vaš (potencijalni) partner te pružiti smjernice za svrhovitije povezivanje.
Preuzeto s https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/publicistika/popularna-psihologija/privrzeni
Gary Chapman: Pet jezika ljubavi
Brak bi se trebao temeljiti na ljubavi, zar ne? Ne čini li se, međutim, kao da vi i vaš bračni partner govorite različitim jezicima? Autor uspješnica s vrhova ljestvica najprodavanijih knjiga New York Timesa, doktor Gary Chapman u knjizi PET JEZIKA LJUBAVI pomaže parovima da identificiraju, razumiju i počnu govoriti materinji jezik ljubavi svoga bračnog partnera koji obuhvaća: riječi potvrde, kvalitetno vrijeme, primanje darova, iskaze uslužnosti i fizički dodir.
Svako poglavlje, zbog lakšeg snalaženja, obrađuje po jedan jezik ljubavi, a svako završava sa specifičnim, jednostavnim koracima koje trebate poduzeti kako biste se svome bračnom partneru obratili na specifičnome jeziku i tako svoj brak pokrenuli u pravome smjeru. Novoosmišljeni jezici ljubavi pomoći će vam da shvatite i ojačate svoju vezu. Zajedno ćete tako moći izgraditi trajan brak pun ljubavi.
Pet jezika ljubavi najdugovječnija je uspješnica New York Timesa – prodana je u više od sedam milijuna primjeraka i prevedena na više od 40 svjetskih jezika. Ova je knjiga istinski fenomen prodaje jer se svake godine proda više primjeraka nego prethodne.
Učeći pet jezika ljubavi, vi i vaš bračni partner naučit ćete jedinstvene jezike i naučiti praktične korake kako istinski voljeti jedno drugo.
Preuzeto s https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/pet-jezika-ljubavi/
Louise L. Hay: Volite svoje tijelo
Louise L. Hay u praktičnom priručniku donosi pedeset i četiri afirmacije uz pomoć kojih vam pomaže da zavolite i naučite cijeniti svoje tijelo, te mu osigurate ljepotu, zdravlje i sreću. Ako u cijelosti niste zadovoljni nekim dijelom svoga tijela, ponavljajte odgovarajuću afirmaciju svakodnevno, sve dok ne postignete željeni pozitivan rezultat.
Svaki dio vašeg tijela počet će funkcionirati besprijekorno kao skladna cjelina. Uočit ćete da nestaju bore, da vam je tjelesna težina idealna i čak da vam se popravilo držanje.
Preuzeto s https://www.ljevak.hr/louise-l-hay/16101-volite-svoje-tijelo.html
Thorwald Dethlefsen,Ruediger Dahlke: Bolest kao put
Opis: „Ljudski put je put iz nezdravosti u zdravlje – iz bolesti u ozdravljenje i posvećenje. Bolest nije poremećaj koji bi na putu kojim čovjek ide prema zdravlju nastao zabunom i stoga bio nemio. Što svjesnije promatramo taj put, to će bolje on ispuniti svoju svrhu. Naša namjera nije suzbijanje bolesti, nego njezino korištenje, ali da to možemo učiniti, moramo posegnuti nešto dalje.“
Psiholog Thorwald Dethlefsen i liječnik Ruediger Dahlke pokazuju ovim zapaženim djelom put prema dubljem razumijevanju bolesti. Autori u knjizi Bolest kao put ukazuju na to što nam govore simptomi kao što su infekcije, glavobolja, nezgode, bolovi u srcu i želucu, ali i velike i još uvijek tabuizirane tegobe kao što su rak ili sida. Za autore ne postoje različite bolesti, koje bi bile manje ili više izlječive, nego samo jedna bolest, koja neodvojivo spada u čovjekovo „loše osjećanje“ i pokazuje se samo u različitim slikama bolesti. Ta bolest prati čovjeka cijeli život i ulijeva se naposljetku u smrt. Ona pripada životu poput zraka za disanje, znak je da čovjek živi u napetosti, čiji se simptomi obično samo na određeno vrijeme mogu ukloniti medikamentima i operacijama. Sve naše fizičke i psihičke bolesti na kraju su samo simptomi koji nam prenose vrijedne poruke iz duševnog područja.
Preuzeto s https://www.ljevak.hr/thorwald-dethlefsenruediger-dahlke/30149-bolest-kao-put.html
Ranko Rajović: Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ
Pred nama je Priručnik u kojem je autor iznio problem iz nove perspektive, iz perspektive medicine, i na taj način uspješno prikazao kako svakodnevne dječje aktivnosti, prije svega zaboravljene igre (lastika, špekule, rotacija, školica, klis, ćorava baka, igra skrivača, klisa i palje, ledena baba, dan i noć…), a zatim razgovor, zapitkivanje ili radoznalost pridonose sistematskom i intelektualnom razvoju djeteta.
Istraživanja su pokazala da o broju veza (sinapsi) unutar mozga ovise intelektualne sposobnosti djeteta. Ako tu značajnu činjenicu prestanemo ignorirati, onda sa sigurnošću možemo iznijeti i tvrdnju da roditelji moraju preuzeti odgovornost i pomoći djetetu da dosegne svoje potencijale, posebno imajući u vidu da se preko 70% sinapsi formira do sedme godine. To je važan podatak, koji nam jasno daje do znanja da s djecom moramo ozbiljnije raditi do polaska u školu, jer samo na taj način nećemo izgubiti vrijeme, koje je vrlo dragocjeno u razvoju djeteta. Na važnost toga razdoblja ukazuju i mnoga istraživanja u kojima je jasno naznačeno da vrijeme i trud koje uložimo u edukaciju djeteta u ranom uzrastu imaju znatno veći efekt nego kada to činimo u kasnijem razdoblju.
Autor u prvoj fazi Programa naglašava važnost razvoja motoričkih i grafomotoričkih sposobnosti, koje ne samo da potiču fizički već i intelektualni razvoj. Naime djeca kroz te aktivnosti pronalaze najbolja rješenja za savladavanje prepreka, nesvjesno razvijaju svoju koordinaciju, ali i osjećaj za prostor, te tako povećavaju broj sinapsi. U našem predškolskom i školskom susutavu igre ovog tipa, posebno rotacija, skakanje i grafomotorika, nepravedno su zapostavljene, kao i korisne motoričke i grafomotoričke vježbe, koje stimulativno djeluju na fizički, a po novim istraživanjima i mentalni razvoj djeteta.
U drugoj je fazi Programa prikazano nekoliko razina – od prepoznavanja apstraktnih pojmova do njihova povezivanja i vještog baratanja njima kroz apstraktnu klasifikaciju, serijaciju i asocijaciju. Većina djece spontano prepoznaje apstraktne simbole, ali gubi taj interes jer roditelji ne znaju kako da ih odvedu na višu razinu, koja je izuzetno stimulativna za stvaranje novih sinapsi.
U ovoj fazi autor je na nov i jednostavan način prikazao prelazak na složenije forme apstraktnih klasifikacija i serijacija, što je osnova razvoja matematičke/logičke inteligencije. Za ovaj dio Programa čak je napravljena i izuzetna didaktička igra (NTC puzzle i memorijske kartice).
Treća je faza razvoj funkcionalnog razmišljanja, gdje po svim međunarodnim testovima naša djeca zaostaju, tako da ovaj vrlo važni dio Programa postaje imperativ ukoliko želimo uhvatiti korak s obrazovnim sustavima razvijenijih država. Jedno od rješenja ovog problema zagonetna su pitanja (priče), jer ih djeca rado rješavaju i na taj način razvijaju funkcionalno razmišljanje. Ovaj je pristup novost u predškolskom sustavu brojnih europskih država.
Kada se sve zbroji, dobili smo jedan izuzetan Program, po mnogo čemu nov i revolucionaran, koji već pokazuje svoju praktičnu vrijednost u nekoliko država Europe (Srbija, Slovenija, Češka, Italija, Švicarska, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Mađarska, Hrvatska…).
– Ljubomir Kustudić, član Upravnog odbora direktora svjetske Mense
Preuzeto s https://mvinfo.hr/knjiga/12011/kako-igrom-uspjesno-razvijati-djetetov-iq
Jesper Juul: Pet temelja obiteljskog života
Kako funkcionira odgoj
Odnos umjesto odgoja glasi krilatica obiteljskoga koncepta Jespera Juula. Taj poznati obiteljski terapeut u ovoj knjizi predstavlja pet temelja na kojima možemo graditi uspješan obiteljski život: on objašnjava ulogu suradnje i integriteta, naglašava prednost osjećaja vlastite vrijednosti u odnosu na samopouzdanje, opisuje kako se preuzima osobna odgovornost, zašto roditelji moraju djelovati kao svjetionici te kako se izgovaranje riječi „ne“ može izvježbati do razine umjetnosti.
Juul time želi potaknuti na konstruktivan pristup konfliktima te pomoći roditeljima da izgrade ravnodostojanstven odnos sa svojom djecom.
Knjiga predstavlja sažetak 35-godišnjeg iskustva u obiteljskoj terapiji.
Preuzeto s https://harfa.hr/proizvodi/pet-temelja-obiteljskog-zivota/
Grof Darkula: Priručnik za preživljavanje
Ispunjen iskustvima iz života autorice i autora Instagram platforme Grof Darkula, Priručnik za preživljavanje uči vas da je put kroz osobni rast, odrastanje te borbu protiv destruktivnog utjecaja patrijarhata i društva koje osuđuje one drugačije puno lakši kada shvatimo da na njemu nismo sami.
Priručnik za preživljavanje knjiga je o životu u čijim se istinitim pričama može prepoznati svatko. Surovost tekstova hrvatsku je publiku potresla i natjerala na suze, no i osnažila, utješila te motivirala. Njezino prvo izdanje rasprodano je u rekordnom roku.
Knjiga je ovo koja će vam pomoći raskinuti toksične odnose, izboriti se za svoja i tuđa prava, potražiti pomoć, uzdignuti se iznad pogrešaka iz prošlosti, prihvatiti vlastito tijelo i seksualnost, živjeti autentično, bez straha izraziti svoje stavove, ali i naučiti vas što feminizam i aktivizam doista jesu. Upravo iz tog razloga ova je knjiga postala glas jedne generacije.
U Priručniku ne postoje sram i cenzura. Ništa se ne uljepšava, a istina ovih 27 autobiografskih priča može vas zaboljeti, uznemiriti, protresti i potaknuti na razmišljanje. No bez obzira na njihovu surovost, nakon čitanja doživjet ćete neobjašnjiv osjećaj nade, ohrabrenja i vjere u pravednije i bolje društvo te sebe same.
Preuzeto s https://drugikrak.com/Priru%C4%8Dnik-za-pre%C5%BEivljavanje-p516636011
Clarissa Pinkola Estés: Žene koje trče s vukovima
C. P. Estés, poznata znanstvenica i jungovska psihoanalitičarka, snažno zagovara stajalište kako je u svakoj ženi, bez obzira na dob, kulturnu pripadnost i obrazovanje, moćna intuitivna snaga, ispunjena strašću, stvaralaštvom i bezvremenskim znanjem o životu.
Na tom nam tragu, u ovoj izuzetnoj knjizi koja je pune dvije godine provela na listi bestselera The New York Timesa, predstavlja nju, Divlju ženu, koja čini samu bit ženine instinktivne prirode. Ona se i danas bori za opstanak jer nas društvo svojim nastojanjima da nas “civilizira” i ukalupi u različite krute uloge, od nje otuđuje i zamagljuje duboke, životodajne poruke iz naših duša.
U ovoj snažnoj, strasnoj knjizi, autorica nas vraća starim, interkulturalnim, arhetipskim pričama poput one o Modrobradome, Vasilisi Premudroj, Zlatokosi, o Djevojčici sa žigicama, ili predivnoj afričkoj priči o Manaweeju – kako bismo kroz njih proniknule naše vlastito ljekovito Divlje ženstvo, neizmjerno mudro i bogato te kako bismo svladale sva poglavlja pred koja nas život stavlja: ulazak u svijet žena, jedinstvo s Mužjakom, osamljenost i traganje, osjećaj otpadništva, prijateljstvo s vlastitim tijelom, preživljavanje, bijes i praštanje, seksualnost, sklad s vlastitim unutarnjim bićem, njegovanje stvaralačkoga života…
Milijuni su žena do danas uz ovu fascinantnu knjigu protrčale s vukovima. Novo izdanje Vorta Palabre, u nadahnutom prijevodu Lare Hölbling Matković, iako je pravi leksikon ženske psihologije, doslovce se čita nadušak, kao pjesma, i daje priliku nekim novim vučicama da otkriju svoju nepoznatu stranu.
Preuzeto s https://shop.skolskaknjiga.hr/zene-koje-trce-s-vukovima.html
Ana Božac: O smrti i životu
Art-psihoterapijski pristup suočavanja sa žalovanjem nakon gubitka djeteta u trudnoći
Knjiga „O smrti i životu“ svjedoči o iznimno osjetljivoj temi velike društvene značajnosti, nažalost zanemarene. Svjedoči o gubitku djeteta u trudnoći i o nastavku življenja nakon tog kobnog događaja.
U prvom dijelu knjige autorica, iznosi sirove crtice iz vlastitog dnevnika o žalovanju, o boli, preživljavanju i proživljavanju različitih dubokih emotivnih stanja koje žalovanje donosi sa sobom. Iskrena, emotivna priča potkrijepljena je svjedočanstvima drugih žena koje svojim hrabrim pričama svjedoče duboku bol, stigme društva, snagu i hrabrost preživljavanja i životne borbe.
U drugom dijelu autorica iznosi društvene stigme i teorijske postavke o smrti djeteta u trudnoći i procesu žalovanja. Naglašava važnost prihvaćanja i izražavanja te iznosi niz načina suočavanja s različitim emocijama tijekom žalovanja kroz perspektivu kreativnog pristupa psihološkom procesu žalovanja.
U posljednjoj cjelini opisano je 40 art-terapijskih vježbi koje se mogu provoditi tijekom godine žalovanja te niz rituala kako bi se olakšali i svjesno procesuirali gubitak djeteta i oproštaj, a samim time kako bi se otvorio prostor za novi, snažniji, svjesniji, mudriji i bogatiji život.
Preuzeto s https://anabozac.com/knjiga/
Carl Gustav Jung: Crvena Knjiga
Crvena knjiga je jedno od najtajanstvenijih i najuticajnijih djela u povijesti psihologije. To je rukopis koji je švicarski psihijatar Carl Gustav Jung pisao između 1914. i 1930. godine, tokom perioda intenzivnog samoistraživanja i suočavanja sa nesvjesnim. U njemu je zabilježio svoje vizije, snove, dijaloge sa imaginarnim likovima i simboličke slike koje su mu se ukazivale u stanjima izmijenjene svijesti. Knjiga je bogato ilustrovana Jungovim vlastitim crtežima i kaligrafijom, a povezana je crvenom kožom, po čemu je i dobila naziv.
Crvena knjiga je bila Jungova osobna terapija, način da se suoči sa svojom egzistencijalnom krizom i da pronađe smisao u svom životu i radu. On je smatrao da je ova knjiga ključ za razumijevanje njegove teorije analitičke psihologije, koja se bavi arhetipovima, kolektivnim nesvjesnim, individuacijom, sinkronicitetom i drugim konceptima. Međutim, on je takođe bio svjestan da je ova knjiga previše lična i kontroverzna da bi je objavio za svog života. On je čuvao knjigu u sefu u svojoj kući i dopuštao je da je vide samo nekoliko bliskih saradnika i članova porodice.
Tek 2009. godine, nakon dugih pregovora i pravnih sporova, Jungova porodica je pristala da se Crvena knjiga objavi u cjelosti, uz stručni komentar i prevod na engleski jezik. Objavljivanje ove knjige je izazvalo veliko interesiranje i raspravu među stručnjacima, studentima i ljubiteljima Jungove psihologije, ali i među širom publikom. Crvena knjiga je postala bestseler i kulturni fenomen, koji je inspirirao mnoge umjetnike, pisce, filozofe i duhovne tragače. Ona je takođe otvorila nova pitanja i izazove u tumačenju i primjeni Jungove misli u suvremenom svijetu.
Crvena knjiga je djelo koje zahtijeva pažljivo i dubinsko čitanje, ali i otvorenost i kreativnost. Ona je izvor mudrosti i ljepote, ali i zbunjenosti i opasnosti. Ona je svjedočanstvo jednog čovjeka koji je hrabro krenuo u nepoznato, u potrazi za sobom i za cjelinom. Ona je poziv da i mi učinimo isto, da se suočimo sa svojim nesvjesnim i da otkrijemo svoj u unutarnji svijet.
Preuzeto s https://terrajungiana.hr/crvena-knjiga/
dr.sc. Lindsay C.Gibson: Odrasla djeca emocionalno nezrelih roditelja
Kako iscijeliti boli odrastanja uz distancirane ili egocentrične roditelje
Je li vaš roditelj težak, nezreo ili emocionalno nedostupan? Ako ste odrasli uz emocionalno nezrela, nedostupna ili sebična roditelja, možda vas još uvijek prate osjećaji ljutnje, usamlje-nosti, izdaje ili odbačenosti. Možda pamtite svoje djetinjstvo kao razdoblje u kojem vaše potrebe nisu bile ispunjavane, u kojem su vaši osjećaji bili zanemareni ili u kojem ste preuzimali odgovornosti odraslih u nastojanju da nadoknadite ponašanje svojih roditelja. Te rane mogu zacijeljeti, a vi možete nastaviti sa svojim životom.
Klinička psihologinja Lindsay Gibson u ovoj oštroumnoj knjizi opisuje destruktivnu prirodu emocionalno nezrelih ili nedostupnih roditelja. Vidjet ćete na koji način takvi roditelji stvaraju osjećaj zanemarenosti u djece i otkrit ćete kako izliječiti boli i konfuzije iz djetinjstva. Oslobađanjem od nezrelosti svojih roditelja ponovno ćete pronaći svoju pravu prirodu, moći ćete kontrolirati način na koji reagirate na njih te izbjeći razočaranja. Napokon, naučit ćete graditi nove, pozitivne odnose i tako stvarati sebi bolji život.
Otkrijte četiri vrste „teških” roditelja:
- EMOCIONALNI RODITELJ – usađuje osjećaj nestabilnosti i tjeskobe
- AMBICIOZNI RODITELJ – zaokupljen je nastojanjima daučini sve i svakoga savršenim
- PASIVNI RODITELJ – izbjegava se suočiti s bilo čime štoga može uznemiriti
- RODITELJ SKLON ODBACIVANJU – distanciran jei sklon omalovažavanju
Daniel Goleman: Emocionalna inteligencija
Knjiga EMOCIONALNA INTELIGENCIJA pokazat će vam kako se emocionalnim životom može upravljati na inteligentan način. Uz to otkriva kako emocionalne sposobnosti mogu očuvati naše najdragocjenije odnose, koliko je emocionalna inteligencija važna na radnom mjestu te kako nam emocionalna ravnoteža može očuvati zdravlje.
Koliko je važan kvocijent inteligencije? Je li uistinu presudan u čovjekovu životu i poslovnom uspjehu? Kako je moguće da ljudi s visokim kvocijentom inteligencije doživljavaju neuspjehe, dok oni sa skromnim IQ-om napreduju nevjerojatno dobro?
Dr. Daniel Goleman, predavač na američkome sveučilištu Harvard i urednik časopisa Psychology Today, postavlja emocije u samo središte sposobnosti za život. One vode naša razmišljanja, sustave vrijednosti i naš opstanak. No vrlo lako mogu skrenuti s pravoga puta, a to čine i prečesto.
Preuzeto s https://shop.skolskaknjiga.hr/emocionalna-inteligencija.html
Novi znanstveni časopis o art terapiji Transfer broj 1
Online izdanje nalazi se na linku
Ključ za rješenje (gotovo) svih problema
Svaka osoba duboko čezne za tim da bude prihvaćena i voljena. U idealnom slučaju tijekom djetinjstva razvijamo potrebno samopouzdanje i prapovjerenje, što nas upravo nosi kroz život u odrasloj dobi. Međutim, i negativna iskustva koja smo stekli utiskuju se u nas i podsvjesno određuju naše odnose s drugim ljudima.
Autorica ovog bestselera ugledna psihologinja Stefanie Stahl razvila je nov i učinkovit pristup radu s „unutarnjim djetetom“: kada se sprijateljimo s unutarnjim djetetom, nude se zadivljujuće mogućnosti rješavanja konflikta, kvalitetnijeg oblikovanja odnosa i pronalaženja rješenja za gotovo svaki problem.
Preuzeto s https://harfa.hr/proizvodi/dijete-u-tebi-mora-pronaci-dom/
Knjiga za sve roditelje koji žele da im djeca odrastu u snažne i sretne osobe.
Od rane dobi do puberteta: kako roditelji mogu pronaći ravnotežu između povezanosti i „puštanja“. Kako svojoj djeci mogu osigurati stabilnost i sigurnu luku, a istovremeno im dati krila i slobodu.
Odgoj bez odgajanja – tako se može sažeti temeljni cilj knjige Toplina gnijezda koja daje krila. Budući da roditelji u današnje vrijeme ionako moraju izvršavati niz dužnosti i ispunjavati bezbrojne zahtjeve, ova im knjiga ne želi nametnuti još više odgojnih savjeta, nego ih želi rasteretiti tako da ih potakne na razmišljanje o odnosu koji imaju prema svojoj djeci kao i o odnosu koji imaju prema sebi.
Školovanje srca- Učenje emocionalne pismenosti je “abeceda” za učenje emocionalne pismenosti, knjiga koju bi svaka osoba koja teži razvoju emocionalne inteligencije trebala pročitati!
Odgovorit će Vam na pitanja poput: Kako školovati srce? Koje su tipične emocionalne greške? Gdje ste na skali emocionalne svjesnosti? Kako Vas trening emocionalne pismenosti čini boljim?
Preuzeto s https://e-psihoteka.hr/literatura/
Otrovni roditelji
Kako se osloboditi tereta prošlosti i uzeti život u svoje ruke
JESTE LI DIJETE OTROVNIH RODITELJA?
Kao roditelj, svatko je u nekom trenutku na neki način podbacio. No, Susan Forward nema milosti prema onim roditeljima koji zbog svojih nedostataka ozbiljno narušavaju emocionalno zdravlje svoje djece.
Ovaj beskompromisni vodič za prevladavanje posljedica roditeljske manipulacije pomoći će vam da se suočite i prebrodite bol koju ste pretrpjeli u djetinjstvu i konačno uzmete život u svoje ruke.
Podrijetlo i liječenje poremećaja deficita pažnje
Knjiga Raspršeni umovi razbija mit o poremećaju deficita pažnje kao genetski uvjetovanom – i nudi stvarnu nadu i savjete za djecu i odrasle koji žive s ovim stanjem.
Gabor Maté cijenjeni je liječnik koji se specijalizirao za neurologiju, psihijatriju i psihologiju – a i sam ima ADD. Uz mudrost stečenu kroz godine medicinske prakse i istraživanja, Raspršeni umovi postaje nezaobilazno štivo za roditelje – i za sve one koje zanima kako iskustva u djetinjstvu oblikuju biologiju i psihologiju ljudskog mozga.
Knjiga Raspršeni umovi:
predstavlja program kako potaknuti taj razvoji kod djece i kod odraslih
pokazuje da ADD nije nasljedna bolest, već reverzibilno oštećenje i kašnjenje u razvoju
objašnjava da se u ADD-u krugovi u mozgu čiji su posao emocionalna samoregulacija i kontrola pažnje ne razvijaju u djetinjstvu – i zašto
pokazuje kako je „distrakcija” psihološki proizvod životnog iskustva
omogućava roditeljima da razumiju što motivira njihovu ADD-djecu, a odraslima s ADD-om da steknu uvid u vlastite emocije i ponašanja
izražava optimizam u pogledu neurološkog razvoja čak i u odrasloj dobi.
Preuzeto s https://harfa.hr/proizvodi/rasprseni-umovi/
Bessel van der Kolk, dr. med. je jedan od vodećih svjetskih psihijatara specijaliziranih za tretman traume. Osnivač je i medicinski direktor Centra za traumu u Massachusettsu u SAD-u, direktor je Nacionalne mreže tretmana kompleksne traume SAD-a i profesor psihijatrije studentima medicine na Sveučilištu Boston.
Knjiga Tijelo bilježi sve: Mozak, um i tijelo u iscjeljenju traume je vodič za učinke traume i puteve oporavka prije svega za one koji su sami dotaknuti njenim razornim djelovanjem i članove njihove obitelji, te za liječnike, stručnjake mentalnog zdravlja i stručnjake koji rade s djecom.
Dr. van der Kolk u ovoj knjizi objašnjava kako životna iskustva još i godinama nakon što su se dogodila utječu na funkcioniranje i poremećaje naših tijela. U njoj su objedinjena posljednja istraživanja neuroznanosti traume s novim valom tjelesno orijentiranih terapija i tradicionalnim um/tijelo praksama, s tim da cilj nije samo olakšanje simptoma već povezivanje traumatizirane osobe s njenom životnom energijom i bivanje u „sada i ovdje“.
Preuzeto s https://planetopija.hr/kategorija/duh-um-i-tijelo/tema/samopomoc/tijelo-biljezi-sve
Gubitak bliske osobe izmakne nam tlo pod nogama. I ma što drugi govorili, znamo da više ništa nije u redu. U kulturi koja se srami tuge i smatra je poremećajem što ga treba liječiti, knjiga Megan Devine pravo je osvježenje. Žestoko se suprotstavljajući nametnutim kulturnim normama, nudi nam radikalno nov pristup tugovanju. Tko vam ima pravo reći da napokon morate „preboljeti“? Tko vam ima pravo reći koliko je dugo „normalno“ tugovati? I zašto tješenje ne pomaže?
Megan Devine, psihoterapeutkinja i udovica, iskusila je tugovanje s obiju strana. Iz vlastitog i kliničkog iskustva progovara o gubitcima koji se ne mogu zaboraviti. Kroz priče, znanstveno utemeljena istraživanja i kreativne vježbe, ona nas uči kako živjeti s boli i kako pomoći bliskim osobama koje se s njome suočavaju. Knjiga OK je što niste OK pametan je vodič za ožalošćene, one koji ih vole i sve one koji žele bolje voljeti – sami sebe i jedni druge.
Preuzeto s https://shop.skolskaknjiga.hr/ok-je-sto-niste-ok.html
Kreativnost je priručnik za one koji shvaćaju potrebu da u svoje živote unesu više kreativnosti, zaigranosti i fleksibilnosti. To je priručnik za razmišljanje “izvan utvrdenih okvira” — i življenje izvan utvrdenih okvira.
Kako je Osho u predgovoru ove knjige istaknuo, kroz povijest su sve kreativne osobe bile primorane pobuniti se protiv društva. No danas se situacija drastično promijenila. U današnjem svijetu se od svakoga traži sposobnost da kreativno reagira na nove izazove, od direktora tvrtki do majki kućanica koje vode djecu na nogomet. Oni koji se u životu koriste samo onime što su naučili u prošlosti od svojih roditelja i učitelja su u značajno nepovoljnijem položaju i u svojim odnosima i poslovnom životu. Zamjena imitiranja ponašanja ograničenog pravilima s kreativnim inovacijama i fleksibilnošću zahtijeva duboku promjenu našega stava prema samima sebi i našim sposobnostima.
Što je to što je trajno u vama? Emocije ne mogu biti trajne. Zato se i zovu „emocije“ – riječ koja potječe od riječi „motio“, pokret. One se kreću; stoga se nazivaju „emocije“. Između jedne i druge, vi se stalno mijenjate. U ovom trenutku ste tužni, u drugom ste sretni; ovog trenutka ste ljuti, a već sljedećeg suosjećajni. U ovom trenutku nekog volite, već sljedećeg trenutka ste ispunjeni mržnjom; jutro je bilo divno, a noć je bila grozna. I tako se to nastavlja. Ovo ne može biti vaša priroda, jer iza svih ovih promjena mora postojati nit koja ih sve drži na okupu. U vijencu vi vidite cvijeće, ali ne vidite nit. Emocije su kao cvijeće u vijencu. Ponekad procvjeta bijes, ponekad tuga, ponekad sreća, ponekad bol, a ponekad procvjeta patnja. Ove emocije predstavljaju samo cvijeće, dok je vaš cijeli život vijenac. Ta nit mora postojati; u suprotnom biste se odavno rasuli na dijelove. Vi postojite kao cjelina – što je, dakle, ta nit, ta zvijezda vodilja? Što je to što je trajno u vama?
Preuzeto s https://planetopija.hr/kategorija/duh-um-i-tijelo/tema/duhovnost/zdrav-emocionalni-zivot
Knjiga je podijeljena u 5 poglavlja: Iz povijesti psihijatrije, Iz povijesti likovne psihijatrije, Izraz i komunikacija u psihijatriji, Program i postupak, Dijagnostičke i terapijske mogućnosti
Preuzeto s https://www.superknjizara.hr/hr/crtez-i-slika-u-psihijatriji-1987-branko-prazic-1
“DUŠA MISLI U SLIKAMA” rezultat je dugogodišnjeg rada autorice kao teoretičarke, istraživačice, predavačice, psihoterapeutkinje, ali i osobnog razvoja. Riječ je o suvremenoj studiji s temom psihoterapija u novom tisućljeću: načini psihičkog i duhovnog usavršavanja i razvoja u uvjetima naglašene potrebe za duhovnošću, odnosno odgovor na pitanja o smislu postojanja. U knjizi autorica afirmira svoj novi pristup koji nas želi voditi u smjeru naše osobne transformacije – razvoja naše proširene, cjelovite svijesti i suosjećanja prema sebi i drugima. * Integrativna umjetnička psihoterapija, koja je predstavljena u ovoj knjizi, samo je jedan od brojnih modaliteta psihoterapije koji danas postoje na psihoterapijskoj sceni, ali je istovremeno i među rijetkima koji djeluju na više razina, višedimenzionalno, holistički, integrativno, povezujući tijelo, dušu i duh. * Knjigu karakterizira svestranost pristupa i afirmacija novog pogleda na psihoterapiju i njezinu perspektivu razvoja ne samo kao mentalne, već i kao duhovne znanosti. Knjiga je namijenjena svima onima koji imaju hrabrosti, ljubavi i znatiželje otkriti vlastitu prirodu i odgovoriti na pitanje: Tko sam ja? Svima onima koji vjeruju da su promjene ne samo moguće, već i potrebne. Jedno je, međutim, nedvojbeno, a to je mogućnost kvalitete u nas. Sve možemo zanijekati, osim da možemo biti bolji, a naše neophodne osobine su duševni mir i suosjećanje. Ako se potrudimo potražiti ih, sigurno ćemo ih pronaći u sebi.
Ovo je drugo, obnovljeno i dopunjeno izdanje. Knjiga je namijenjena liječnicima, specijalizantima psihijatrije, dječje psihijatrije, psihoterapije, psiholozima, defektolozima – rehabilitatorima, dječjim odgojiteljima, učiteljima, profesorima, pedagozima, a i roditeljima, te svima ostalima koji rade s djecom i uspostavljaju s djecom emocionalne odnose.
U knjizi nalazimo, osim kliničkih prikaza, cjelovito kliničko istraživanje u individualnoj i obiteljskoj dječjoj psihoanalitičkoj psihoterapiji, ali i sugestije za „edukativne likovne radionice“, s konkretnim, cjelovitim naputcima i opisima „radionica“. Također, naglasak je u zasebnom, petom poglavlju knjige, i na potrebi suradnje s odgojiteljima, učiteljima, profesorima, stručnim službama u školama te njihovoj edukaciji i senzibilizaciji, kako bi razvili „individualizirani pristup“, tj. „psihoterapijski stav“ naspram djeteta.
Preuzeto s https://www.ljevak.hr/damir-de-zan/13989-slika-i-crtez-u-psihoterapiji-djece-i-obitelji.html
