Ovaj tekst posvetit ću jednoj predivnoj temi, sagledanoj iz mog kuta, ugla i perspektive. Sve što pišem za svoju web stranicu pišem iz srca i svoje emocije, autentično, naravno, pa tako i ovo danas. Ne zamaram se time što će bilo tko misliti ili reći na moje riječi. Iz tog “moda” sam izrasla odavno. Nekad, mlađa ja, bila sam učiteljica, to zanimanje mi je u obitelji, krvi i genima, a danas ta uloga ostaje ista, samo se mijenja materija koju želim podučavati, a ta materija je sam život, i biti učiteljica života. Mislim da imate što naučiti od mene.
Osim što sam učiteljica života, učiteljica sam i “umjetnica art terapije”, kako me jedna klijentica jednom zanimljivo nazvala. Baš sam jučer, čak tijekom snimanja jednog videa, koji se zove Art terapijska mandala (link – Aktivnost – art terapijska mandala), opet još jednom sebi osvijestila i potvrdila zašto toliko volim art terapiju, kao jedno veliko čudo u mom životu, kojem se uvijek iznova i iznova, beskrajno divim. Kad ja pred kamerom imam uvide, e onda stvarno, jedan moj život bit će mi malo i prekratko za sve uvide koje dobivam od art terapije. Svjesno shvaćam da ću se morati opet roditi, da bih se opet bavila, naravno, art terapijom. Ako pogledate video u cijelosti, uključujući i sam kreativni proces, koji sam namjerno snimila u potpunosti, da vam pokažem njegovu neizmjernu važnost, shvatit ćete o čemu pričam.
Žao mi je što trenutno na mom YouTube kanalu ne možete pisati komentare, to je zato jer sam videa označila kao kontent i za djecu, što svakako jest, jer želim djelovati i preventivno, a ne samo lječidbeno. Posebno na naše mlade, tinejdžere i adolescente. Oni su danas vrlo ranjiva skupina, i želim im biti dostupna. Zbog toga što je sadržaj označen kao sadržaj i za maloljetnike, YouTube mi je automatski oduzeo mogućnost komentiranja, opet u svrhu zaštite ranjivih skupina. To će za sada tako ostati, a u budućnosti će sigurno biti nekih promjena, jer moj kanal je svakako kanal u stalnom razvoju. Prostor i potencijal za napredak je ogroman, a moje ideje nepresušne.
Da se vratim na naslov ove priče, mislim da je najbolji način za objasniti što je to svjesnost, krenuti od onoga što je suprotno od svjesnosti, a to je živjeti nesvjesno. Često u razmišljanjima odem u suprotnosti, u drugu krajnost, takozvani polaritet, jer sve nekako funkcionira u polaritetima, i na taj način dobivam bolju jasnoću odnosno svjesnost.
Živjeti nesvjesno je mjesto gdje sam nekada bila, tako da lako mogu povući paralelu i usporediti ono nekada i ovo sada. Živjeti nesvjesno je ne znati ni tko si, ni zašto si, ni kako si. Živiš kao “muha bez glave”. Dani idu, tjedni idu, vrijeme prolazi, a život više prolazi pored tebe nego u tebi. I onda dođe dan kada sebe zapitaš – Gdje sam bio, šta sam radio, ništa. Život se pretvori u neko besmisleno odrađivanje nametnutih obaveza, zahtjeva, prohtjeva i očekivanja. Život se pretvori u “nemanje vremena”.
Ono što primijetiš je da se tvoj odraz u ogledalu nekako prebrzo mijenja, osjećaš stalni i kronični umor, te počneš mrziti sebe. Osoba koja živi nesvjesno, uopće ne živi u sadašnjosti, ona živi ili u nekoj nostalgiji za prošlošću ili u nadi za boljom budućnošću. Bit će bolje, dogodit će se čudo, ili ah gdje su ona stara dobra vremena. A to je iluzija.
Jedino što nije iluzija jest sadašnji trenutak. To je jedino ono što zaista imamo. I to je ono na što možemo djelovati. Svaki sadašnji trenutak kreira svaki budući trenutak. Čuda koja želimo i vapimo da nam se dogode, mogu se dogoditi samo ako radimo na tome. I pritom se dobro oznojimo. Ne vjerujem da čuda padaju sa neba. Oni koji tako misle, život im se pretvori u čekanje života i životno čekanje, uglavnom Godota.
Opisala sam vam otprilike moj doživljaj nesvjesnog življenja, što je bila moja stvarnost prije nekih pet godina. Isto kao što mislim da čovjek mora osjetiti tugu, da bi znao što je sreća, jednako tako mislim da osoba može naučiti živjeti svjesno samo ako poznaje i razumije nesvjesno življenje.
Mi imamo slobodu izbora. Kakav život biramo. Većina ljudi život provede nesvjesno, idući linijom manjeg otpora. Manji broj nas uzima kormilo svog života u svoje ruke i okreće svoj brod svjesno prema svojoj promjeni i transformaciji. Samo hrabro naprijed!
Svjesno živjeti znači život na sve četiri razine – kognitivna, emotivna, tjelesna i duhovna. Ne zanemariti niti jednu od tih razina, već svjesno održavati među njima balans i ravnotežu. To se zove takozvana homeostaza. Jer sve te četiri razine su međusobno neodvojivo povezane i utječu jedna na drugu. Svaki disbalans među njima naše biće će osjetiti, možda ne odmah, ali dugoročno svakako hoće. Na isti način, naše biće osjeća balans i homeostazu, i čujemo ga kako nam glasno govori – HVALA!!!
Do idućeg newslettera…
Vaša Vesna
