Dragi moji,
Evo me već na drugom tekstu koji pišem za svoju novu prekrasnu web stranicu. Leti vrijeme. Samo juri. Ali ja ne. Ali ne ja. Ja se zaustavljam u ovom trenutku pisanja. Prepuštam se potpuno, cijelim svojim bićem, ovom kreativnom procesu pisanja, za koji zaista ne znam gdje će me odvesti, i ne brinem se jer vjerujem procesu skroz, baš kao uvijek. Samo se važno prepustiti i kreativnost nađe rješenje. Ako ste sumnjičavi sada, samo čitajte dalje i dokazat ću vam.
Dok život juri i žuri oko mene, ja zastajem i tipkam. Kroz prozor čujem buku i utrku automobila, sve vrvi. Večer je. Za kreativnost možda najkreativniji dio dana. Prepuštam se ovom sadašnjem trenutku i sadašnjosti, i na taj način u sebi zaustavljam vrijeme, barem na kratko. To je moj način “borbe” protiv te životne utrke, strke, zbrke, koji me izdiže iznad svog stresa i donosi mi duboki unutarnji mir. Potpuno svjesna kaotične stvarnosti života u gradu oko mene, nalazim duboko u sebi dobar način da se uzemljim i umirim. To znanje je najveća nagrada za rad na sebi svake osobe. Znati pronaći u sebi to potrebno sidro. Upravo sebi to osvještavam i sretna sam zbog toga.
Osoba koja pronalazi unutar sebe sidro, osoba je koja drži konce života u svojim rukama, upravlja vlastitim životom, onim stvarima kojima može kontrolirati. Ta osoba ne dopušta životu, mislima, emocijama, kontrolu i upravljanje. Kormilo svoga broda drži čvrsto. To ja zovem samoosnaženost. Još jedna nagrada za rad na sebi. U kutu mojih usana pojavljuje se mikropokret, jedan mikroosmjeh makrozadovoljstva.
Nešto zanimljivo primjećujem, ovaj sadašnji trenutak u kojem sam, inače je vrlo kratak, ali evo ja sam ga uspjela produžiti. Već traje neko vrijeme. Uspjela sam postići ljepotu življenja, uživanjem u ovom sadašnjem trenutku, i uspjela sam pobijediti, barem na trenutak, prolaznost života. Kroz sadašnji trenutak.
Sumrak je, pada polako noć. Vrlo kratak i lijep dio dana. Kroz ovaj sadašnji trenutak, obraćam pažnju na to. Puše lagani vjetrić koji pomiče i giba zavjesu u sobi. Buka se kroz prozor i dalje čuje, ali ne smeta mi, čak mi je zanimljiva, poput orkestra različitih zvukova. Postala je neobična pozadina mog kreativnog procesa pisanja. Evo, vrevi automobila i priroda je “opalila kontru” – odjednom se čuju cvrčci. Pjevaju i svojim kreativnim procesom daju najbolju podršku meni i mom procesu.
Koliko god nevjerojatno zvučalo, najteže je živjeti i uživati upravo u sadašnjosti i u sadašnjem trenutku. Mi ljudi uglavnom većinu vremena provodimo i živimo ili u prošlosti ili u budućnosti. Kakav suludi paradoks! Sa svjesnošću osvještavamo i to. Ova činjenica izgleda i zvuči krajnje besmisleno. Da mi ljudi više smisla nalazimo u prošlosti ili budućnosti umjesto u sadašnjosti, koja jedina realno i stvarno postoji. Ni prošlost niti budućnost ne postoje. Postoji samo ovdje i sada. Nakon ovog sadašnjeg trenutka, doći će novi sadašnji trenutak, a nakon njega opet idući sadašnji trenutak. Život se sastoji od bezbroj sadašnjih trenutaka. Život je niz trenutaka sada i ovdje.
Ovo otvara jednu novu, drugačiju, puno ljepšu perspektivu i pogled na život kao takav. A osjetiti puninu sadašnjeg trenutka, moguće je. To vam pokazuje i dokazuje ovaj moj tekst. Iskreno govoreći, krenula sam bez ideje što da napišem, samo sam krenula. Danas nije jedan od onih dana kad baš imam inspiraciju za pisanje. Večeras je uopće nisam imala, a jedino što sam imala bio je dobar naslov. I to je sasvim dovoljno. Danas sam samu sebe izazvala na dvoboj, da vidim kako je to napisati tekst kad inspiraciju nemaš. I kao što vidite, i to je moguće. Prošla sam izazov.
I reći ću vam kako i zašto. To je učinio sadašnji trenutak i puno prepuštanje i užitak u njemu. U tom trenutku sada i ovdje, možemo se puno bolje povezati sa sobom. Sa svojim mislima, osjećajima, senzacijama. Čitavi doživljaj je intenzivniji. A iz toga nastaju čuda.
Kada jednom svjesno shvatite da ste upravo obratili pozornost na malu bubamaru na listu, na pčelicu koja miriše cvijet, na poljsko cvijeće koje raste u gradu i budi uspomene i slike iz djetinjstva, na travke koje se njišu na vjetru, na tratinčice na livadi, te zaključite kako su te male stvari toliko prekrasne, – znajte da se upravo dogodilo vaše veliko čudo. Osjetili ste i doživjeli puninu divnog sretnog sadašnjeg trenutka…
To znači da ste na dobrom i pravom putu i putovanju.
Do idućeg newslettera…
Vaša Vesna
Ako vam se svidio moj tekst, nastavite me slušati i gledati na mom novom YouTube kanalu – https://youtube.com/@VesnaFilakovicArtTerapija
Lajkajte, pretplatite se i kliknite zvonce. Vama je besplatno, a meni će puno značiti vaša nesebična podrška.
Hvala vam
