Draga moja kreativna zajednico,
Evo me nazad s newsletterom nakon duge pauze od dvije godine. Konačno. Morala sam se bila na neko vrijeme povući iz javnosti i društvenog života te društvenih mreža, a sve radi znanosti i viših akademskih ciljeva. Jer Hrvatska jest mala zemlja, ali velike znanosti i znanja u što sam se definitivno uvjerila kroz dvogodišnji proces pisanja svog završnog specijalističkog rada na temu “Art terapija u Hrvatskoj od 1970-ih do 2020-ih godina”.
Kao što vidite iz samog naslova moj rad odlazi duboko u prošlost i povijest koju sam istražila s guštom. Proces je bio vrlo dug, širok, dubok, u svim smjerovima, detaljan, težak, izazovan, mukotrpan. Tražio je cijelu mene, i više od sto posto, da bi se ovo istraživanje moglo napraviti baš onako kako treba i zapravo kako hrvatska art terapija zaslužuje. Temu rada sam doslovno “napala” sa svih strana, kako mi to lijepo kažemo u govoru.
Prvo sam ja jurila za izvorima, nakon čega su izvori započeli juriti za mnom. Bila je to dvogodišnja preplavljenost i mislima i osjećajima, da danas ponosno mogu izjaviti da sam dala doprinos profesiji art terapije u Hrvatskoj. To je bio moj glavni prioritetni cilj i da to napravim i odradim na najbolji mogući postojeći način. U ovom trenutku za mladu pionirsku profesiju u Hrvatskoj kao što je art terapija.
Učinila sam to iz svoje neopisive ljubavi prema art terapiji i zbog toga što sam daleke 2019. godine sebi rekla – Ja želim biti art terapeutkinja! To je bio moj jedini životni san u tom trenutku, a istovremeno sam znala što to zapravo znači. Da me čeka jako jako puno posla do ostvarenja tog mog sna i cilja. I danas je evo 2026. godina. Zahvaljujući mom stopostotnom fokusu na ovaj cilj, moj san je ostvaren. Manifestirano, realizirano. Danas ponosno dostojanstveno izjavljujem – Ja sam hrvatska art terapeutkinja!
Zato vas svih putem ovog newslettera pozivam da sanjate slijedeći moj primjer i uzor. Dream big!!! Snovi se ostvaruju samo i isključivo ako vjerujemo u njih. Ništa baš ništa u našim životima ne pada s neba niti se događa preko noći. Za sve baš sve za bilo koji uspjeh potrebno je puno puno aktivno raditi. I biti jako jako strpljiv u tom procesu. Ključ je upravo u strpljenju. U upornosti. U ne odustajanju. U izdržljivosti do krajnjih naših granica. Do izvan zone komfora. Po tome upravo znamo da rastemo. Napredujemo. Kao ljudi na svim razinama.
Još nešto, znate, kad imamo san i želimo ga ostvariti – prečica ne postoji! To mora biti dug i mukotrpan put. To je put, putovanje zapravo proces, koji ima puno prepreka, izazova, slijepih ulica, zamki, opstrukcija, problema, zidova u koje udaramo. Ti udarci često bole i to je neminovno, sastavni dio svakog važnog puta i napretka. A sve to su testovi zapravo za nas koliko nam je do nečega zaista stalo i koliko nešto volimo. Koliko smo toga spremni žrtvovati i odreći se za neki naš cilj i san. Uvijek nešto moramo izgubiti da bi se nešto dobilo. Po defaultu to je tako.
I kad sve te testove položimo i izazove pobijedimo, jer vode nas ljubav i strast kao vjerni pratitelji i vodiči, nakon svega toga slijedi nagrada i satisfakcija. Slijedi pobjeda jer pobijedili smo sami sebe. Pobijedili smo strah, tjeskobu, neizvjesnost, nesigurnost, mnoga pitanja i upitnike iznad naših glava. Kroz dugi vremenski proces putovanja do ostvarenja sna ili snova naša pitanja polako dobivaju svoje odgovore. To su vrlo često sasvim jasni odgovori koje nazivamo životnim uvidima. I upravo kroz i putem uvida rastemo i napredujemo. Svaki novi dan naša je prilika za nove uvide i novi napredak.
Napredak se ne događa i ne može dogoditi u zoni komfora gdje nam je fino, ugodno i sigurno. U toj se zoni ne događa ništa, status quo. Tu se dosađujemo. Ja barem da. Koja sam po prirodi rođeni istraživač. Znači samo istraživanje nekih novih svjetova i iskustava, samim time izlazak iz zone komfora, gdje nam nije fino, nije ugodno i nije sigurno, donosi nam rast, razvoj, napredak – dakle promjenu/promjene i transformaciju. Tako od uvida dolazimo do preokreta i preporoda.
Da se vratim na svoj završni specijalistički rad, kroz istraživanje razotkrivam puno toga, između ostalog da se u Hrvatskoj područje art terapije započelo razvijati daleke 1955. godine. Pogledajte koliko je to godina i desetljeća do danas. Sve je to moj rad istražio, zato je i trajalo toliko dugo. Ovakvo ili slično istraživanje u Hrvatskoj nitko nije napravio ili objavio do danas, evo ja prva. To je tema koju mi je predložila moja mentorica i ja objeručke prihvatila jer tema mi je na prvu bila cool i odmah mi se svidjela i bila prezanimljiva. Tako da me čitave dvije godine vodila i nosila moja istraživačka znatiželja o ovoj temi. I bilo je sve samo ne lako. Kasnije sam čula od nekih kolega kako oni to ne bi mogli odraditi, kako to nije njihov komad kolača. Razumijem potpuno da putovanje u prošlost nije materija za svakog istraživača.
Međutim, to definitivno jest materija za mene i da danas opet biram temu svog rada opet bih izabrala istu ovu temu. Sasvim sigurno oko toga nemam nikakve dvojbe. Upravo ovo istraživanje na ovu temu jako me obogatilo kao osobu i kao stručnjakinju za mentalno zdravlje. I nadogradilo. Dalo mi je toliko toga pozitivnoga i na privatnoj i na profesionalnoj razini. Dodatno me proširilo u svim smjerovima. Proučavanje ove materije dalo mi je znanje koje ostaje sa mnom zauvijek. Znanje nam nitko nikada ne može ukrasti niti uzeti. Zato toliko držim do znanja i do cjeloživotnog učenja.
Sada je vrijeme za to da svoje znanje dijelim s drugim ljudima i zato i pišem ovaj newsletter, između svega ostaloga što radim i što ću nastaviti raditi i dalje. Potencijal art terapije je ogroman i samo nebo je granica.
Moj završni specijalistički rad uskoro će osvanuti odnosno biti objavljen javno na repozitoriju u otvorenom pristupu gdje će ga svatko moći pročitati. Kad to bude na mojim društvenim mrežama podijelit ću link za pristup radu i također će isti taj link biti stavljen na moju web stranicu. Ovim putem vas pozivam da rad pročitate, ako ne sve onda barem one dijelove koji su vam zanimljivi. Već sam dobila feedback od onih koji su moj rad pročitali da su doista uživali u čitanju i da je rad odličan. Rad sam na obrani pred komisijom obranila s lakoćom, po sistemu “Dođoh, vidjeh, obranih” – tako da i to puno govori o svemu skupa.
Glede detalja o radu, rad ima 135 stranica, 11 tablica i 145 relevantnih stručnih i znanstvenih izvora.