Draga moja kreativna zajednico,
Novi newsletter za lipanj donosi vam jedan dio mog završnog specijalističkog rada. Radi se o zaključku rada na koji sam jako ponosna. Rad je javno objavljen na repozitoriju u otvorenom pristupu i možete ga pročitati na sljedećoj poveznici.
Uživajte u čitanju kao što sam ja uživala u pisanju.
Zaranjanje u prošlost i povijesni pregled i razvoj hrvatske art terapije, imalo je za cilj dati doprinos profesiji art terapije, akademskoj i široj zajednici u Hrvatskoj, u obliku određenih preciznih i jasnih odgovora. U radu su se otvorila i nova pitanja čiji se odgovori mogu naći u zajedničkim suradnjama te kroz buduća znanstvena istraživanja i traganja. Iako se u radu nastojala zadržati objektivnost, subjektivni element ipak nije bilo moguće potpuno isključiti u smislu odabira relevantnih izvora. S obzirom na ograničenja opsega rada, nije bilo moguće uključiti sve izvore koji postoje u Hrvatskoj na ovu temu. Najveća zahvalnost ide pioniru područja art terapije u Hrvatskoj, psihijatru Branku Pražiću, koji je šezdesetih godina 20. stoljeća razmišljao inovativno, istraživao i pisao samostalno i drukčije, ispred svog vremena i svojih domaćih suvremenika. O tome svjedoče njegov predan i posvećen tridesetogodišnji klinički rad s mnogobrojnim bolesnicima i brojne publikacije, među kojima dva velika djela koja je iza sebe ostavio kao bogato nasljeđe ovoj znanstvenoj grani u našoj zemlji i koja je ovaj rad obuhvatio i zabilježio. Nakon Branka Pražića, uslijedio je kontinuitet i stabilnost vrijednog, predanog i plodnog rada mnogih drugih povijesno značajnih znanstvenika i autora koji su uvidjeli potrebu i važnost crteža, slike i likovnog rada u svojoj praksi i svom djelovanju. Autori su se međusobno povezivali i stvarali kvalitetne suradnje, često vrlo različitih struka i znanstvenih pozadina, interdisciplinarne i multidisciplinarne prirode. Završni specijalistički rad upućuje kako je u Hrvatskoj 2016. godine struka art terapije stvorena na zrelom i plodnom tlu, na kojem može dalje rasti, razvijati se i cvjetati kao profesija, koja je danas nužna. Također upućuje koliko mnogo možemo učiti i naučiti iz prošlosti, iz iskustava i izvora koji su zabilježeni do danas. Iza tih izvora stoje vrhunski hrvatski autori i znanstvenici koji su često imali vrlo različite pozadine, poglede i perspektive. Istražiti i razumjeti prošlost potrebno je i važno za razumijevanje sadašnjosti, također i budućnosti. U svom bogatstvu svojih sličnosti i različitosti, mnogi su autori, kroz iskustvo rada s pacijentima/klijentima putem crteža, došli do istog uvida i složili se oko važnog zaključka koji je ovdje potrebno posebno naglasiti. Crtež je vrlo kompleksan alat, odnosno kanal neverbalne komunikacije osjećaja i misli. Nije moguće potvrditi da postoji univerzalan jedinstveni jezik linija, oblika i boja 115 povezanih s osjećajima. Zbog toga je u radu potreban oprez kod zaključaka o crtežima i o pravim porukama koje osoba izražava putem boja ili rasporeda objekata/motiva. Kroz povijest je kod pacijenata/klijenata vidljiva i praksa vođenja vizualnog dnevnika kroz sliku i riječ. Ovu praksu uočavamo već kod pionira Pražića, koju je nakon njega, u svom kliničkom/nekliničkom radu, primjenjivalo i poticalo još nekoliko autora. Mnoge pacijente/klijente nije trebalo poticati jer su spontano i intuitivno vodili svoj vizualni dnevnik kao izraz duboke unutarnje potrebe za ovim oblikom i prostorom izražavanja i komunikacije. Jedan od krucijalnih uvida ovog preglednog rada jest da se u Hrvatskoj art terapija, kao profesija ili kao metoda, upotrebljavala i kontinuirano istraživala daleko najviše u kliničkom okruženju kao klinička art terapija, u rehabilitacijske i lječilišne svrhe. Na taj način nije se koristio puni potencijal art terapije koji, kao profesija vrlo široke namjene, može pružiti zajednici i njezinim pojedincima, a pritom mislimo na mogući potencijal art terapije u preventivne svrhe, koji svakako trebamo uzeti u obzir. Prevencija je značajna potreba današnjeg suvremenog doba i zajednice. Dosadašnja su se istraživanja pretežno bavila ranjivim skupinama, a na ovaj način širimo i otvaramo prostor i priliku za istraživanja u koja su uključene i sve ostale populacije te zdravi pojedinci, s ciljem prevencije i sprječavanja bolesti i simptomatike, a ne isključivo liječenja. Kroz ovaj povijesno pregledni rad uvidjelo se kako bi sva buduća hrvatska istraživanja trebalo pisati u dvojezičnom obliku, što znači i na hrvatskom i na engleskom jeziku. Takva buduća praksa doprinijet će boljoj transparentnosti i vidljivosti, kako u akademskoj znanstvenoj zajednici, tako i u općoj široj zajednici. Ta praksa već je primijenjena u suvremenom hrvatskom znanstvenom časopisu o art terapiji „Transfer” (Hrcak.srce.hr/art-terapijski-transfer, 2023). „Dobrobiti likovnog stvaranja dostupne su svima, ne samo umjetnicima.” (SZUT – Slovensko združenje umetnostnih terapevtov, 2023). Vasilij Kandinski umjetnost je definirao kao vanjski izraz unutarnje potrebe i time proširio granice gledanja prema kojem su umjetnost i kultura odraz višeg duhovnog određenja i stvaranja te, kao takve, nisu bile dostupne i otvorene svim društvenim slojevima i skupinama. Ovim se širi i definicija terapijskog načela u umjetnosti pa ono proizlazi iz ostvarenja svoje prirodne unutarnje potrebe svakog čovjeka i stvaranja osobnog, izvornog i duboko intimnog likovnog rada, sa svim njegovim detaljima, dijelovima i osobitostima te prihvaćanja istih (Matica.hr, 2021). 116 Promatrajući čovjeka kao cjelinu, holistički, važna nam je njegova cjelovitost, povezanost sa sobom i s drugima te osjećaj vlastite vrijednosti, značaja i životne svrhe. U sigurnom prostoru art terapijskog odnosa, kroz aktivnosti i sadržaje kojima dajemo intimno značenje i osobni pečat i smisao, tražimo i budimo nerijetko posve nevidljivu, skrivenu kreativnu crtu koja postoji u svim ljudima, onu iskonsku prirodnu ljudsku potrebu za kreativnošću i stvaranjem, koja vapi da bude pokazana i zadovoljena. Kreativni dio, kad je otkriven, dotaknut i potaknut, pokrenut počinje slobodno rasti, razvijati se i cvjetati u kreativnom procesu, koji ima snagu i moć, i kojem vjerujemo. U sinergiji i međuodnosu, tri neodvojiva entiteta art terapije – art terapeut, klijent i likovni rad – zajedno grade put k cjelovitosti čovjekova bića, kvaliteti njegova života, zadovoljstvu, dubokoj povezanosti, vrijednosti, ispunjenju, autentičnosti, samoostvarenju, unutarnjem miru i dobrom zdravlju.